Ismet Veladžić alijas Issko Cezar rođen je 22. juna 1967. godine u naselju Konjodor kod Bužima. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom mjestu i Bosanskoj Krupi. Poeziju, prozu i skečeve počeo je pisati još u srednjoj školi. Svoje radove objavljivao je u listovima i časopisima. Godine 1991.odlazi u Austriju. Zaposlio se u gradu Lincu, gdje i danas živi i radi. Pomenuti grad zavolio je i ima ga, što bi se reklo, “u malom prstu
Ako čovjek zna da se adaptira, i tuđina može biti lijepa. Stalno sam radio, dobre prijatelje i saradnike zaradio i nisam dao nostalgiji da me savlada. Našim ljudima sam na usluzi i lijepo se osjećam kada im nešto pomognem. Puno sam pomogao i našim piscima, pjevačima i muzičarima. Bavim se još pisanjem humoreski, skečeva, aforizama, monodrama…Snimio sam DVD humora „Dreljo – Okonja“, CD „Hej Slaveni (Ismet,a nije Horo)“, monodramu „Duša me boli“ i „Biografija državnog neprijatelja“. Bavim se i komponovanjem i pisanjem stihova za narodnu muziku. Moje pjesme su snimili pozanti i manje poznati pjevači-kaže Veladžić i nastavlja-Bavim se i glumom. Zapažene glumačke uloge imao sam u kratkometražnom filmu Siniše Vidovića “Fatemorgana” i dugometražnim filmovima reditelja Sedina Mehadžića “I ja tebi” i “Romano Kamiple” (Romska ljubav). Još sve nisam rekao u sedmoj umjetnosti, pa se iskreno nadam da će me uskoro angažovati neki reditelj.kao sto smo videli napisao je i još neke pjesme kao sto su Akšam pada na krajiška sela,Živi Život,kuce male a najpoznatija pjesma dajmi sefe vecu platu napisao i otpjevao mnoge druge pjesme
Eve neki novih napisanih pjesama…..
Akšam pada na krajiška sela,
nema pjesme, nema ni veselja.
Sve je pusto svi su preko grane
ostali su samo didovi i nane.
Sagradili kuće kao škole,
al tablice strane više vole.
Za praznike samo dođu oni
i čekaju dugo u koloni.
Nečuju se zorom horozovi,
a ni lavež pasa da se čuje,
niko krave u podrumu nema,
pa za kahvu mlijeko se kupuje.
Po avliji asfalt razastrli,
a ćoškove sa trimerom kose,
za praznike kada kući krenu
pune torbe raznih stvari nose.
A kad prođu odmor i praznici,
valja opet na granicu doći,
sira, mesa, cigara i šljive
brinu brigu, kako će mo proći.
U penziju kada ode neko
nevraća se u Krajinu svoju,
,, Kako brate sam da kući idem,
da ostavim ja unučad moju”.
Oj sudbino surova i crna
krajišnici tuguju i pate,
dal će ikad doći bolji dani,
da se oni svojoj kući vrate.
Issko Cezar
(Ismet Veladžić)
zivi u Lincu autor poznate parodije Daj mi sefe vecu platu pise tekstove za estradu
u nastavku pogledaj i poslusajte pjesmu….
Dugogodošnji je član Upravnog odbora Udruženja građana BiH u Lincu, koje ima i svoj bosanski klub u kojem je Cezar glavni organizator i gotovo uvijek u centru pažnje, uspješan je estradni menadžer i organizator kulturno-umjetničkih i sportskih manifestacija, kao i potpredsjednik kulturno znanstvene mreže CSI (Centar savremenih inicijativa Austrije). Objavio je knjige “Domovina tamo i ovamo” (proza i poezija), “Crne sudbine” (kratke priče), “Bosnovanje” (zbirka domoljubnih pjesama) i “Ljubavni tragovi”(zbirka ljubavnih pjesama). Više rukopisa je pripremio za štampu. Predsjednik je Društva bh.pisaca Gornje Austrije (GBS) i član Udruženja pisaca Unsko sanskog kantona.
ŽIVI ŽIVOT
Šta nam vrijedi što imamo,
kuće velike,
kad na kraju, sve nas čeka,
dva kvadrata ledine.
Zapamti te nije ljudi,
u bogatstvu spas,
il imali, il nemali,
sve ostaje iza nas.
ref,
Živi život, čuvaj zdravlje
i sve u normali,
nikad nećeš nabaviti
ono što ti fali.
Jer bogatstvo kvari ljude
uvjek želiš više,
mi kujemo planove,
a sudbina po svom piše.
Issko Cezar
KUCE MALE
Kuce male zicom zakljucane
ode narod nekud preko grane
Skole zjape prazne nema đaka
svi su vani zalosna nam majka.
Gunjeva su sad puni ormani
jer svi nose Gucci i Armani
Niko vise ne nosi opanke
cuvaju ih nase stare majke.
Gibanice ni pasulja nema
niko vise ta jela ne sprema
Preko grane jedu brzu hranu
zalosna je slika na Balkanu
Pusta sela a grad posla nema
ljudi moji crno nam se sprema
Nema vise igranke i prela
nema Yuge nema ni veselja.
Issko Cezar
Zasticeno
Život je ovaj partija šaha,
pogrešan potez u ponor vodi.
Kakav je boem, taj čovjek bio,
to majka jednom samo rodi.
Nedaća stotine na putu im'o,
al bijelu zastavu nerazmota još.
Plaćao, častio, pio do zore,
na društvo trošio i zadnji groš.
Za neke on je legenda bio,
dok mnogi kažu, pijanac stari.
A on je samo živio po svome,
izrekom onom,, nije sve u pari,,.
ref.
Davno ga prekrila zemljica crna,
al ga se rijetki, još rado sjete.
Sve što je imao drugima je dao,
nikad nikom nije nanosio štete.
Issko Cezar
macanovici.net
