Jedna slovenska, ljubljanska priča o sevdalinci i jednom ženskom zboru koji pjeva u okviru KUD-a Rosa, društva za promociju bosanskohercegovačke kulture
Sevdalinka, pjesma koja se pjeva i glasom i dušom Bosne i Hercegovine, živo je prisutna i u Sloveniji. Prihvatili su je i mnogobrojni Slovenci, osjećajući u njoj otkucaje i svojih srca.
POHVALE LJUBAVI I LJEPOTI
A prije nego što uplovimo u slovenačku priču o sevdahu, pročitajmo jedan odlomak iz studije našeg vrlog poznavaoca ove tematike i Banjalučanina, prof. dr. Muniba Maglajlića, koji je uz svoj izbor “101 sevdalinke” između ostalog napisao:
– … Osim brojnih sevdalinki sa lokalnim obilježjima, koje pjevaju o glasovitim pojedincima i ljubavnim zbivanjima u sredinama većih i manjih bosanskohercegovačkih gradova i kasaba, osnovom ove lirske vrste može se smatrati i manji broj pjesama koje odlikuje naglašena čulnost i posebno ljubavno osjećanje, obilježeno turcizmom sevdah (ljubav, ljubavna čežnja, ljubavni zanos), prema kojemu je ova pjesma zapravo i dobila svoje ime. Za razliku od sevdalinki sa lokalnim obilježjima, koje su spjevane u trećem licu, ove pjesme su lirski monolozi, momački ili djevojački, sa osjećanjem bezizlaza zbog neostvarene ili neuzvraćene ljubavi, nevjerstva, samoće ili čekanja, ili su to usklici poletnog osjećanja ljubavne radosti pred ljepotom drage ili dragog, odnosno drhtaji slatkog iščekivanja susreta sa ljubljenim bićem. Ove sevdalinke upečatljivo su izrazile ponor beznađa i ljubavnog očajanja, ali i vilovito ljubavno ushićenje i razdraganost životnu do koje ostvarenje ljubavi dovodi, pa neke od njih izrastaju u veličanstvene pohvale ljubavi i ljepoti žene… (Dr. Munib Maglajlić, “101 sevdalinka”, Prva književna komuna, Mostar,1977.)
Podstaknut ovim poetskim viđenjem sevdalinke i sevdaha, a zamoljen da napiše stihove kao sažetu sliku jednog Sevdah zbora, i pjesnik Ismet Bekrić je pokušao da nas uvede u te odsjaje rose kad padaju na stihove:
“Pada Rosa na stihove,
a Stih svaki Pjesmu zove,
a te Pjesme, Srca strune,
Ljubavne su Čežnje pune.”
A ta Rosa, prepuna žudnje za ljubavlju, za ljepotom, za čudesnim trenucima radosti i zanosa, sretna kad i druge može učiniti sretnim, upravo je posudila ime Sevdah zboru Rosa, koji već pune dvije godine pjeva i zrači odsjajima bogatijeg života u kojem nas uzvisuju i najmanji treptaji svakodnevice. I glasa iz kojega izvire sevdah i teče, kao rijeka, po poljanama na kojima rastu i povijaju se, ali se ne lome, sretni i sjetni cvjetovi. Uvijek uspravni, kao Ljubav!
Pjevali su na probama, na susretima i koncertima u Ljubljani, Kopru, Sarajevu, Bihaću, u Društvu bosanskohercegovačkog i slovenskog prijateljstva Ljiljan, na smotri u Tuheljskim toplicama, u programima Televizije Ljubljana, na obilježavanju Dana državnosti BiH u Ljubljani. A nedavno su u slovenačkoj prijestolnici, u prepunoj dvorani, imali i svoj prvi samostalni koncert, na kojem su dragi gosti bili i Gradski hor iz Bihaća i ansambl Šadrvan iz Rijeke. Svi se slažu – izuzetno uspješan.
DUŠA SEVDALINKE
“Pjevamo i za sebe i za druge, jer sevdalinka je duša koja uvijek traži drugu dušu, kao što rosa traži listove i latice cvjetova.”
Tako govore, i pjevaju, članice ovog zbora: Maida Džinić, Nina Pantić Čehajić, Sanela Havić Ajkić, Sandra Zemljarič, Biserka Lesjak, Tiđa Garibović. Kata Krišto, Elizabeta Maleškić, Maja Knežević Varagić, Nermina Čolić, Mirna Banovšek Tul, Ermina Bender, Maja Mustedanagić, Muhiba Pašić, Kada Ponjević, Mateja Bedenk Košir, Jasna Cepić, Katjuša Tomšič Juvančić, Anka Peunik, Timka Barbarič Ajeti, Safija Kekić Ramić, Helena Jarm i Ivanka Porobić. I Adis Ponjević (harmonika).
Tako priča i pobudnik ove kulturno-umjetničke ljepote Kerim Dizdar:
– Razmišljao sam, kako bi bilo lijepo da u Ljubljani zaživi hor koji bi afirmisao kulturnu baštinu BiH kroz narodne pjesme, koji bi postao i mjesto druženja i prijatelja BiH i Slovenije. U početku je bilo i neke skepse, ali – zahvaljujući i Maidi Džinić, predsjednici KUD-a Rosa, okupio se dovoljan broj zaljubljenica u sevdah, kojima se, kao stručni vođa, pridružio i prof. Saša Čano (prvak Ljubljanske opere), da bi za relativno kratko vrijeme hor doveo na zavidan umjetnički nivo. Uslijedili su zapaženi nastupi u Ljubljani, Bihaću, Sarajevu, Kopru, Tuhelju – na smotri horova.
O tom muzičkom putu, od proba i nastupa do koncerata, prof. Saša Čano, umjetnički rukovodilac zbora, između ostalog kaže:
– Na svakoj probi i nastupu trudimo se dosegnuti željene ciljeve u interpretaciji sevdalinki, koje treba da u slušaocima probude sva ona osjećanja koja zrače iz pjesme. Dikcija, muzički akcenti, dinamičko sjenčenje – neki su od elemenata muzičke izvedbe za koju pjevač mora imati izraziti osjećaj. Da bismo mogli tumačiti, približavati sevdalinku, treba otkrivati, shvaćati i njenu dušu; da bi se osjetila ova pjesma, treba razumjeti i njene metafore, alegorije i druga stilska izražajna obilježja kojima sevdalinka obiluje.
A o toj “duši sevdalinke” predsjednica KUD-a Rosa, Maida Džinić kaže:
– Sevdah hor Rosa ima 22 članice, različitih starosti, profesija, narodnosti, koje povezuje prije svega ljubav prema muzici, posebno sevdahu i sevdalinci. Naša je zajednička želja da nas taj zanos, taj entuzijazam i dobra volja vode i dalje, da pjevamo, putujemo, nastupamo, i širimo krug naših slušalaca i prijatelja. Taj naš zanos pjesmom osjetio se i na našem predstavljanju na Televiziji Slovenije, kad smo dobili, i čuli, dosta pohvalnih riječi, koje nas motivišu i nadahnjuju stvaralačkim optimizmom. Drago nam je da je naš hor sazrio i do svojih samostalnih koncerata.
Tako, jedna priča o sevdahu u Ljubljani i Sloveniji počinje da živi u punom sveglasju i ljepoti. I jezika, jer ovaj hor se svojim djelovanjem zalaže i za ljepotu jezika, prevodeći pojedine sevdalinke i na slovenski jezik, i kazujući ih, zajedno i sa drugim stihovima, između pojedinih programskih cjelina, kao najljepši vez.
Ovaj tekst objavljen je u saradnji s prilogom za književnost i jezik Latice, koji već šestu godinu izlazi u okviru Bošnjačkog kulturnog saveza Slovenije i Društva bosanskohercegovačko-slovenskog prijateljstva Ljiljan u Ljubljani
Oslobođenje .ba
