Iako modernizacija života utječe na cjelokupno okruženje u kojem živimo, ipak se dah prošlih vremena uspio sačuvati. Bar u pojedinim dijelovima glavnog grada BiH, ali i u drugim mjestima širom naše domovine.
Bajrami i slični praznici su prilika da se porodica okupi. Da podijelimo trenutke radosti sa nama dragim osobama.
Međutim, u neka stara vremena, kada se sporije živjelo praznici su bili prilike i da se “osvrnemo oko sebe”, da radost praznika podijelimo i sa komšijama i prijateljima.
To je posebno bila karakteristika Kurban-bajrama. Sam kurban je po svom karakteru simbol žrtvovanja jedinom Stvoritelju, Allahu dž.š. Međutim, njegova fizička manifestacija, odnosno meso kurbana je način da se sjetimo komšija i prijatelja, a ne da se zatvorimo samo unutar vlastite porodice.
Nije ni čudo što je vrlo često sam čin rezanja mesa zapravo bio najosjetljiviji dio cijelog procesa. Trebalo je dobro “odvagati” kakav će biti svaki komad, da neko ne bi dobio znatno manji, masniji ili komad sa više kostiju. 
Nakon što se kurban zakolje, oguli a meso isiječe “na scenu” su stupaju oni najmlađi. Djeca su uvijek raznosila kurbane od kuće do kuće, prenoseći pozdrave starijih, a za svoj trud bi bili nagrađeni. Od nekoga bombona, od nekog kolač ili neki drugi slatkiš, ali uglavnom se djeci dijelio novac, bajram-banka.
I tu se vraćamo na početak teksta. Iako savremeni život sa sobom nosi i otuđenje među ljudima, barem se za bajrame po mahalama još uvijek može čuti ono dječije: “Selam alejkum, bajrambarećola, ili Bajram šerif mubarek olsun, evo babo poslao kurban”.——
