Ovim riječima je 4. januara prošle godine Florentino Perez, predsjednik Reala, predstavio novog trenera Kraljeva. Tada vjerovatno nije bio ni svjestan da će Zidane ispisati nove stranice historije evropskog fudbala.
A da Perez nije pogriješio što je tada izabrao Zidanea, potvrdio je i sinoć. Francuz je odbranio titulu prvaka Evrope, što u modernoj eri fudbala nije pošlo za rukom ni jednoj ekipi.
Podrška predsjednika Pereza
– Zidane je i došao na klupu Real Madrida da ostane dugo i može ostati ovdje čitav svoj život. On je za mene bio najbolji igrač kada je došao u naš klub i sada je najbolji trener. Govorio je čitavu sezonu da ne zna hoće li ostati samo kako bi se oslobodio pritiska. Sada ćemo zajedno održati sastanak na kojem ćemo dogovoriti novi ugovor i na kojem ćemo razgovarati o narednoj sezoni. Dovest ćemo igrače koji njemu trebaju i ne planiramo stati. Svi navijači su sada sigurno sretni i ja sam preponosan što sam predsjednik Real Madrida. Sve bih dao na ovome svijetu za svoj klub. Na svemu trebamo zahvaliti našim sjajnim igračima i sjajnom treneru – emotivno je poručio Perez.
Zidane prije dolaska na klupu Kraljeva nije imao preveliko trenersko iskustvo. Na Santiago Bernabeu stigao je iz drugog tima Reala i svi su pretpostavljali da se “neće dugo izdržati sa skupom igračkom u ruci”. Francuz ih je demantovao.
Od januara prošle godine do danas osvojio je pet trofeja. I to ne bilo kakvih. Uz dvije Lige prvaka dodao je i titulu prvaka Španije, UEFA Superkup i titulu prvaka svijeta. Uz to, kao pomoćni trener Reala, ima još dvije titule – Ligu prvaka i Kup Španije. A trenerska karijera tek mu je počela…
Zidane je fudbalsku karijeru počeo u juniorskoj ekipi US Saint-Henrija, lokalnom klubu okruga Marseillea. S 14 godina odigrao je prvu sezonu u juniorskoj ligi, gdje je zapao za oko Cannesovom skautu Jeanu Varraudu. Prošao je probu i četiri godine proveo u Cannesu. Svoju prvu utakmicu u francuskoj Liguei 1 odigrao je sa 17 godina, a svoj je prvi gol postigao 8. februara 1991. godine kad mu je klupski predsjednik za nagradu poklonio auto.
U sezoni 1992/93. prešao je u Bordeaux, s kojim je 1995. osvojio Intertoto kup, te igrao u finalu Kupa UEFA 1996. godine. Igrao je zajedno s Bixenteom Lizerazuom i Christopheom Dugarryjem te je taj trojac postao zaštitni znak kako Bordeauxa, tako i Francuske reprezentacije s kojom su 1998. godine postali prvaci svijeta (u finalu savladali Brazil 3:0, a Zidane postigao dva gola).
Onda je uslijedio transfer u Juventus s kojim je dva puta osvojio Serie A (1997. i 1998. godine), Evropski Superkup (1996), Interkontinentalni kup (1996) i Italijanski superkup (1997).
Nakon pet godina u Staroj dami prešao je u Real, gdje je nastavio žetvu trofeja. Prvak Evrope postao je 2002. godine, a iste godine osvojio je Interkontinentalni kup, te Evropski Superkup. Šampion Španije postao je 2003. godine, a španski Superkup 2001. i 2003. godine.
Skandal u finalu Mundijala
Reprezentativna karijera obilježena je titulama prvaka svijeta (1998) i prvaka Evrope (2000), ali i skandalom u finalu Svjetskog prvenstva 2006. godine protiv Italije. Trikolori su poveli golom Zidanea iz jedanaesterca, kada je postao tek četvrti igrač uz Pelea, Paula Breitnera i Vavu koji je postigao gol u dva različita finala Mundijala.
Međutim, do kraja regularnog dijela, Italija je izjednačila, a Zidane je u 110. minuti produžetaka zaradio isključenje nakon što je udario glavom Marca Materazzija koji ga je prethodno uvrijedio. Francuska je finale izgubila nakon penala, a Zidane je dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača Mundijala.
