U svakoj kući staroj bosanskoj o zid je bila sofra okačena. Oklagija na sofri stoji ko da majkine pite razvijene broji. A sito s brašnom čeka da se otvore naćve. Majka djecu pita, koja li je na redu danas pita. a djeca sretna u majku gledaju i govore, bilo koja majko, samo neka bude tvoja.
A majka ozarena lica govori, drva za šporet pripremite, vatru dobru založite, biće pite ne brinite. A sofra jedva čeka majka da za nju sjedne, jer ne želi jelo djeci da presjedne. Majka govori, idi sine sa Huduta vode donesi da zakuham jufku. A ja niz basamake sletim i kroz avliju proletim, pa na Čaršiji s noge na nogu gledam djecu da li me vide da im kažem, majka će da nam razvija jufke i pravi pite. Nije majci lako bilo za sofru sjesti i za razvijanje se namjestiti.
Od malena je učila sestre moje da se sa oklagijom bore. A ja svakog dana pitam, majko, kada ću moći pitu praviti a ona govori, ništa ne brini malo porasti, ima vremena za kuhanje, nauči sofru podizati. Kad bi se završilo jelo, na djeci je bilo da se sofra očisti, podigne i o zid okači. Sjedenje za sofrom bila je blagodat jedne bosanske kuće. Tu su se rješavali problemi porodice, donosile odluke, zadavali zadaci i sa apetitom jela majčina jela. Sofra pamti suze prolivene i smijeh što kućom odjekuje ali najviše majčine ruke nježne.
A sofra kao dukat žuta, na zidu okačena, između obroka odmara i vreba kad će majka da je okom pogleda, da bude spremna da se za nju sjeda. Najljepša uspomena djeteta je u životu da se sjeća voljene majke i bosanske sofre što u sobi čeka svoju “čeljad” da sretna sjednu i majčina jela da jedu…
SOFRA
Lijepa Bosanska stara kuća
Na sofri domaća jela vruća,
Djeca čekaju da otac i majka sjednu
Sa apetitom majčina jela da jedu.
Na sofri domaće jelo čar daje
Sa prvom kašikom čarobnost staje,
Prvo stariji jelo privode kraju
Da završe šta je ostalo djeci daju.
Sofra pamti sve priče i besjede
Koje se pričaju dok se jede,
Bude i galame dok se ne sjede
Otac i majka najbolja jela nude.
Na sofri majka jufku razvija
Sa oklagijom razvlači i savija,
Najbolju pitu na sofri pravi
Svojim rukama na kraju začini.
Sa nostalgijom sofre se sjećamo
Biti vrijedni i slušati obećamo,
Bitne stvari za sofrom se rješavaju
Stariji jedu i odu, djeca pospremaju.
Poslije jela trebalo je “otarkom” brisati
Ako je djeca ispolivaju i četkom ribati,
Sofru bez majke je teško bilo doživjeti
Bosansku sofru bitno je bilo u kući imati
Buzimski stari grad
macanovici.net
