Šta misliš, šta ti to donosi sreću?
O čemu razmišljaš, da li je tvoja sreća u zaradi tolike svote imetka koju si vidio kod nekog drugog io kojoj maštaš? Ili, možda, misliš da ćeš te u sferi srećnih uzdići zadovoljstvo tvoga poslovođe ili direkora na poslu? Možda očekuješ da ćeš postići sreću u toplom i prijatnom domu o kojem maštaš? Misliš li da ćeš te srećnim učiniti i ljepoticu zbog koje si mnoge noći budan proveo? Zar misliš da ćeš ako ostvariš sve ovo biti srećan? Ne, nikako. A ti, cijenjena sestro, da li i ti živiš u iščekivanju princa iz svojih snova? Jesi li već zamislila njegov lik, njegove osobine, da li usvojim ušima čuješ ugodne riječi koje ti govori?
Misliš li, da ćeš, ako to postigneš biti sretna?
Smatraš li da ćeš biti sretna ako se ostvariš to što maštaš?
Možda vjeruješ da ćeš biti sretan ako dobiješ neki položaj ili mjesto za kojim žudiš? Ili si možda pomislio da je tvoja rasa, tvoja boja kože i tvoje porijeklo preduslov za sreću?
Eh, dragi moj prijatelju… Šta misliš, šta ti određuješ hoćeš li biti sretan ili nesretan? Želite li čuti odgovor? Ako želiš čuti onda otvori svoje srce za uputu i istinu! A istina glasi: ti si jedini koji je odgovoran za svoju sreću!
Kada odlučiš čvrsto i nepokolebljivo da ćeš slijediti put Allahovog Poslanika, savs, odluku punu snagu, jakih ambicija i snažne volje, onda se nemoj plašiti za svoju budućnost. Bit ćeš sretan kada se potpuno pouzdaš u Uzvišenog Allaha, a zatim u svoju snagu i energiju kojom te Uzvišeni Allah nadahnuo. Budi siguran u sebe, u svoje sposobnosti, svoju energiju i talenat, vjeruj u sebe, vjeruj da možeš nešto učiniti i nešto promijeniti. Tek tada će se pred tobom otvoriti široka vrata i ući ćeš u odaje neizmjernog dobra i sreće, pa makar na ovom svijetu ništa i ne posjedovao. Takav je bio naš vjerovjesnik Muhammed, savs
Rođen je kao siroče i Allah ga je poslao cijelom čovječanstvu sa ovom plemenitom vjerom. U tom trenutku Poslanik, savs, nije posjedovao ništa. Nije imao imetka, položaj niti vlast. Nije mogao zaštititi sebe i svoje ashabe od konstantnih napada i uznemiravanja. Kurejšije su ga zlostavljale, izolovali su ga pune tri godine, ali ga glad nije odvratila od zacrtanog cilja. Nikada nije izgubio nadu, pao u očaj u dostavljanju svoje plemenite misije. Očaj mu je bio stran, neprijatelj nikada nije imao priliku uživati u njegovom očaju i beznađu. Njegovo srce bilo je snažno, ambicije veličanstveno. Pred njima su nestajale sve druge ambicije, a pred njima su se brda rušila! Poveo je ummet… poveo je svijet džina i ljudi, Arape i nearape… sve svijetove svjetlu i uputi: Elif-lam-ra, Knjiga koju objavljujemo da izvedeš ljude iz tame na svjetlo.
Govoreći o svome šejhu Ibn Tejmiji, Ibn Kajjim je rekao: Čuo sam šejhu-l-islama Ibn Tejmiju kako kaže: Na dunjaluku ima džennet, onaj ko u njega ne uđe, neće ući ni u Džennet ahiretski. Jednom mi je rekao: Šta radim moj neprijatelj? Moja džennetska bašta je u mojim prsima. Gdje god da odem, ona je uz mene, ne napušta me. Ako me uhapse, to mi je osama sa Allahom. Ako me ubiju, to mi je šehadet na Allahovom putu, a ako me prognaju, pa to mi je turističko putovanje. Allah mi je svjedok da prijatnijeg insana od njega nikada nisam vidio, uprkos hapšenjima i progonima kojima je bio izložen.
Iako je bio zlostavljan i mučen, bio je prijatan, širokog prsa, snažnog srca. Obrisje džennetske bašte se očitavalo na njegovom liku. Svaki put kada bi nam bilo teško, kada bismo pali u očaj i uplašili se, kada bi nam zemlja postala tijesna, došli bismo njemu. Samo kada bismo ga vidjeli i čuli njegove riječi, sve brige i sve potištenosti je nestajalo. Naša tjeskoba bi se pretvorila u širinu prsa, naša slabost u snagu, a naša sumnjičavost u čvrstinu uvjerenja. Slavljen neka je Allah koji je dao ovom Svom robu Džennet prije nego je i preselio.“
Ti, uz Allahovu pomoć, ako jedini snagom svoje odlučnosti, možeš nešto uraditi i promijeniti stvari na bolje, u sebi i oko sebe. Ukoliko kreneš Allahovim putem, znaj, da si ogrnuo plaštom sreće i zadovoljstva.
