Search
Thursday 28 March 2024
  • :
  • :

STARA BOSANSKA KUĆA ABAZOVIĆA U DONJOJ KOPRIVNI

Kuća Abazović
Nadomak malog pitoresknog grada Cazina nalazi se selo Donja Koprivna. Svaki putnik koji prođe kroz to selo, može vidjeti staru bosansku kuću koja se nalazi u samoj blizini džamije.
Kad siđemo sa glavnog puta na mali kolski put koji vodi prema toj staroj ali još uvijek lijepoj kući, ostanemo u trenu bez daha, kada se iz stoljetne lipe pojavi kuća i velika široka avlija obrasla u bijelu djetelinu, ivančice i po koji maslačak. Osjeti se nešto neobično, nešto što svijedoči o generacijama koje su se smjenjivale tu.
Kuću je sagradio hodža Bajram Abazović (Abaz) rođen 15. 1. 1892. god. Rođen u Bužimu a na obavljanje dužnosti imama dolazi u Donju Koprivnu. Ženi se sa Hafezom iz poznate familije Adilagić iz Cazina. U braku sa njom dobiva djecu Abdulaha, Sjefulaha, Asimu, Eminu i Asima. Kuću počinje graditi u periodu od 1937-1939 god. U tom periodu useljava se u kuću sa svojom porodicom. Kako to u životu biva tako i u porodici Abazović kako je koje djete odrastalo tako je odlazilo iz kuće. U kući ostaje sin Sjefulah rođ. 22. 07. 1922. nasljeđuje kuću i imanje oko kuće. Ženi se sa Fatimom Kržalić dobiva djecu Esma, Refik (Fiko), Hazim, Hilmija, Razija. Djeca odrastaju i odlaze za svojim životom, u kući ostaju supružnici Sjefulah i Fatima, poslije smrti Sjefulaha kuća je napuštena, u smislu da niko ne živi u njoj, mladi nareštaj tj. njihova unučad nastoje koliko toliko da kuću otrgnu od zaborava. Nastoje da sačuvaju lijepe uspomene na djetinstvo provedeno tu.
Unutrašnjost kuće je jako prostrana, sastojala se je od 4 velike sobe, od kojih dvije su imale pogled na avliju, nalazi se ostava (kirelj), sredinom kuće dominira veliki hodnik, gdje se spaja sa divhanom koja je u polu kružnom obliku i isturena u odnos na druge sobe, u divhani se obično sjedilo u ljetnim noćima.
Plafoni su popoditi drvenom konstrukcijom (šašavci), sobna vrata su izrezbarena i obojana sa intezivnom zelenom bojom, iz kuće se izlazilo stepenicama koja su bila ograđena drvenom ogradom (perda) koja je bila obojana zelenom bojom kao i sva ostala stolarija.
Kada posmatramo kuću iz vana, kućom dominiraju dvoje velikihh vrata, jedna su bila vrata za kuću a druga za podrum, kod prozora se može vidjeti dolazak austrougarske arhitekture prozori su spojeni po dva dok u turskoj i bosanskoj arhitekturi nije bio taj slučaj tj. svaki prozor je bio za sebe, krov je drven a ispod njega u dimu koji se je skupljao sušilo se meso za zimu. Uz kuću nalazi se drvarnica, ljetna kuhinja, kruzana, vanjska sećija i sto koji su se nalazili ispod jabuke gdje bih se odmaralo nakon teškog poljskog rada.
Unutrašnjos kuće je okićena ćilimima, sedžazama, ponjavama, na prozorima su ručni vezovi koje su vezle vrijedne ruke domaćice Fatime i njene kćerke Esme. U kući se nalazi stara komoda (ormar) stara oko 85 godina u kojoj je Fatima donjela ruho, par starih bosanskih posuda, ibrika i mnogih vrijednih stvari, kako materijalnih tako i duhovnih.
U avliji porodične kuće Abazović Sefulaha i Fatime, još uvjek se može osjetit miris minulog doba.
Kad malo zastaneš kao da čuješ glas dobrog čovjeka vlasnika ove kuće Sjefulaha mog voljenog dida.
Esmira Farah Budimlić
Religija



Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.