Search
Wednesday 29 May 2024
  • :
  • :

Špijunske igre sa državnim tajnama ”

Svi AID-ovi propusti mogu na prvi pogled izgledati kao rezultat amaterskog bavljenja obavještajnim radom. S druge strane, gomila grešaka koje bi u svakoj sličnoj organizaciji dovele do tektonskih promjena, zapravo pokazuju kako je među ovdašnjim špijunima sve vrijeme postojala jasna podjela na one koji obavljaju službeni posao i one kojima je posao bio da te poslove i njihove izvršioce drže na oku i nišanu.

Pandorina kutija

Ubistvo Nedžada Ugljena, sa onim što mu je prethodilo i pogotovo sa svim što ga je pratilo, savršen je primjer paralelizma u AID-u, sistema u kojem je svako radio protiv svakoga, pretvarajući državnu obavještajnu agenciju u jedinicu za tihe likvidacije, a njene agente u uhode opasnih namjera.

Slučaj “Pogorelica”, “Ševe” i Ugljenovo ubistvo opet se tretiraju u paketu koji je prije svega svojevrsna Pandorina kutija unutrašnjih obračuna, među kojima je i optužba prvog načelnika Glavnog štaba ARBiH Sefera Halilovića da su upravo “Ševe” bile egzekutori propalog atentata namijenjenog njemu u kojem je smrtno stradala njegova supruga i njezin brat – objavio je sedmični magazin “Dani” 8. marta 2002. godine u tekstu pod naslovom: “Bošnjačko obavještajno podzemlje: Špijunske igre s državnim tajnama”.

mujezinovic-enver-7

Mujezinović: Bivši savjetnik direktora AID-a 1996. pisao Edhemu Godinjaku, rukovodiocu operativne grupe AID-a

– “Pouzdan izvor obavijestio me je 16.10.1996. da je Hasan Pervan, radnik Uprave K-05 AID, povodom mjera mojeg operativno-preventivnog obezbjeđenja po mjestu stanovanja nedavno izjavio: “Džaba ga obezbjeđuju, biće i on ubijen”. Naknadno sam saznao da o toj Pervanovoj izjavi nešto više zna rukovodni radnik te Uprave, gospodin Miralem Kapetanović. (…)

Također, imam informaciju da je Pervan vijest o ubistvu Ugljena prokomentirao u radnoj sredini (ne znam pred kim) riječima “elhamdulillah”. Podsjećam da je Pervan dan uoči ubistva Nedžada Ugljena, 27.09.1996., nasilno pokušao da na prijavnici AID BiH ostvari uvid u knjizi posjeta koja lica su posjećivala Nedžada Ugljena i Irfana Ljevakovića. Ovaj podatak sam 4.10.1996. saopćio i Komisiji AID za rasvjetljavanje ubistva Ugljena, na čelu sa Edhemom Godinjakom, sugerirajući dokumentiranje ove činjenice. Također, Komisija FMUP-a za rasvjetljavanje pokušaja ubistva Nedžada Herende je, putem svjedoka, i djelimično vlastitom Pervanovom izjavom, dokumentirala neke bitne činjenice o ulozi Hasana Pervana u slučaju „Herenda“, te da je izjavio toj Komisiji ‘da ima šefa izvan službe, a da su mu rukovodioci u AID samo formalni šefovi’.”

Ovo je samo dio spisa koji je, uz napomenu “Iz razloga moje osobne sigurnosti, molim da se ovo obavještenje ne čini dostupnim drugim licima”, Enver Mujezinović, tadašnji savjetnik direktora AID-a, 30. oktobra 1996. godine uputio Edhemu Godinjaku, rukovodiocu operativne grupe AID-a.

Bilo je to, dakle, gotovo mjesec dana nakon što je u Sarajevu, u Prijedorskoj ulici, 28. septembra između 20.00 i 20.30, iz vatrenog oružja ubijen Nedžad Ugljen, pomoćnik direktora Agencije za istraživanje i dokumentaciju BiH. Ugljenovom ubistvu prethodila je otmica i zlostavljanje Nedžada Herende, također radnika AID-a, i, kako će se kasnije utvrditi, jednog od pripadnika famozne jedinice „Ševe“, čije je osnivanje i rukovođenje dugo bilo pod direktnim vodstvom ubijenog Ugljena.

“Orao” i “Ševe”

Edin Garaplija, Haris Pezo i Refik Muran optuženi su i osuđeni za Herendinu otmicu, no, kako su “Dani” već pisali, i pored visokih kazni, ostao je čitav niz nedoumica: Garaplija je u trenutku otmice bio službeno lice AID-a i imao nalog za rad, tokom postupka i njemu i ostalima je dokumentirano djelo – no izostala je kvalifikacija – ima prekoračenja ovlasti, ali nema otmice?!

nedzad-ugljen-znao-da-ce-ga-ubiti

Ugljen: Opstrukcije su pratile svaki korak istrage

Edin Garaplija je pred Vrhovnim sudom FBiH ponovio iskaz dat u našem magazinu na početku služenja svoje zatvorske kazne pozivajući se na Zakon o AID-u i nalog tadašnjeg direktora AID-a Kemala Ademovića o provođenju akcije “Orao”, čiji je navodni cilj bio upravo raskrinkavanje djelovanja “Ševa”, u koje je, po Garaplijinim tvrdnjama, “Herenda primljen nakon što se dokazao ubivši 12 Srba pred Domom policije”.

Edin Garaplija se u svom iskazu pozvao na svjedočenje Dragana Vikića, neprikosnovenog komandanta sarajevskih specijalaca smještenih upravo u Domu policije u to vrijeme.

Nedžad Herenda je pak u svome iskazu datom neposredno nakon što je preživio višednevnu torturu, mučenje i ranjavanja, Nedžadu Ugljenu (snimak kasete “Dani” su također objavili) rekao da su sva zlostavljanja koja je pretrpio praćena pitanjima o samom Ugljenu, Bakiru Alispahiću, dugogodišnjem ministru unutrašnjih poslova, i Enveru Mujezinoviću, ranijem načelniku sektora SDB Sarajevo. Od Herendine otmice do smaknuća, utvrdili su to čak i istražitelji FMUP-a, Ugljen je praćen, no njegov ubica nije otkriven?!

nedzad-herebda-nikad-razjasnjena-enigma

Herenda: Nikada rasvijetljen pokušaj ubistva

Iako je opet Garaplija u više navrata izjavljivao kako je Ugljenovo ubistvo podjednako odgovaralo i Bakiru Alispahiću, čiji je dugogodišnji najbliži saradnik bio, i Kemalu Ademoviću, Alispahićevom nasljedniku na mjestu direktora AID-a, obojica prozvanih oštro su ga demantirali. Alispahić, koji je iz milosti porodice Izetbegović, a tako i sa visokih policijskih dužnosti ispraćen nakon slučaja “Pogorelica”, u “Danima” je ustvrdio da je i sam imao saznanja da je nakon Ugljenovog planirano i njegovo smaknuće.

Kemal Ademović je pak bio decidiran: “Iza Garaplije stoji Aktivna islamska omladina”, potvrđujući zapravo da pravi šefovi i nisu bili zvanično imenovani, već da su jednom od najosjetljivijih i najmoćnijih službi dirigirali iz svojih kabineta.

Slučaj “Pogorelica”

– MUP-ovo imanje nadomak Dusine kod Fojnice namijenjeno (anti?)terorističkoj obuci koja je okončana američkim ultimatumom, akcijom SFOR-a i smjenom Alispahića, označio je svojevrsni prekid bosanskohercegovačke i iranske suradnje na vojnom polju i ostao jedna od enigmi koje se smatraju ključnim u rješavanju čitavog niza vojno-policijskih afera na domaćem planu. I danas se “Pogorelica”, “Ševe” i Ugljenovo ubistvo tretiraju u paketu koji je prije svega svojevrsna Pandorina kutija unutrašnjih obračuna, među kojima je i optužba prvog načelnika Glavnog štaba ARBiH Sefera Halilovića da su upravo „Ševe“ bile egzekutori propalog atentata namijenjenog njemu u kojem je smrtno stradala njegova supruga i njezin brat.

Pred sarajevskim Kantonalnim tužilaštvom u narednim je danima vrući krompir otvaranja upravo ove, jedne od najtežih sarajevskih ratnih priča: ponovno pokretanje istrage ubistva Nedžada Ugljena i razmotavanje zamršenog armijsko-policijsko-političko-obavještajnog klupka. Istražitelji, ma kako se posljednjih šest godina doimali nesposobnim da suze krug i upru prstom u izvršioca smrtne kazne nad Nedžadom Ugljenom, sa zamjetnom sigurnošću svjedoče najprije o čitavom kolu opstrukcija koje su pratile baš svaki njihov korak istrage.

Znali su, kažu, da su u kancelarijama FMUP-a prisluškivani, a često i praćeni, znali su da je, ma koliki interes za uspjeh postojao, daleko veći bio onaj za zaključivanjem slučaja neriješenim: upravo zbog naručilaca Ugljenovog ubistva, obavještajnih šefova iz sjene i otkrića koje bi sam egzekutor mogao ponuditi – zaključili su “Dani” u tekstu od 8. marta 2002. godine.

Mujezinović: Nakon zločina nad Nedžadom Herendom, naručeno je moje ubistvo

– Enver Mujezinović, bliski suradnik rahmetli Ugljena, koji u svojim izjavama također tvrdi da mu je i samom smrt bila namijenjena, još je krajem 1996. istražiteljima ponudio svoje obimno svjedočenje. Evo njegovih najzanimljivijih dijelova:

“Nakon zločina nad Nedžadom Herendom, naručeno je moje ubistvo (saznao 14.07.1996. u 21 sat), što sam potvrdio iz četiri neovisna izvora kojima se povjeravalo lice koje je trebalo biti realizator. O ovome sam 23.07. naširoko usmeno upoznao direktora (Kemo Ademović, op. ur.), ali mu nisam predao pismo koje sam mu bio pripremio jer bi ga pokazao licu-realizatoru, već samo pomoćniku Ugljenu i savjetniku Ljevakoviću.”

U sektoru Sarajevo se čini dostupnom nepozvanim licima najpovjerljivija operativna građa, istražuje se slučaj “Pogorelica”, o čemu je sačinjen dosje i umnožen u nekoliko primjeraka za nepoznate korisnike. Dvadesetdevetog i 30. 08. – praćen od strane Asima Sinanovića (SA 4024 AA): upoznat Boriša Delić. Dan kasnije, osvanuli tragovi tajnog ulaska u moju kancelariju. Drugog septembra, tajno praćen i ja i Irfan Ljevaković, nakon prekovremenog rada i odlaska s posla. Trećeg septembra, Asim Dautbašić plasira ‘ukoliko ga neko bude dirao, ima adute za Haag’.

Znajući da posjedujem zavidno operativno i pedagoško-didaktičko iskustvo, a ne želeći da u bilo kojem tekućem i važnom operativnom poslu učestvujem, odmah po objelodanjivanju preživljavanja Nedžada Herende, nad kojim su pripadnici ‘specijalne policije’ i AID-a izvršili zločin, Ademović me odredio da što prije organiziram izvođenje Prvog kursa za radnike pripravnike AID-a” – prenijeli su “Dani” 8. marta 2002. godine u tekstu “Bošnjačko obavještajno podzemlje: Špijunske igre s državnim tajnama”.

MM




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.