Potpredsjednik SNSD-a i delegat u Domu naroda Parlamenta BiH Nebojša Radmanović ponudio je vlastito objašnjenje aktuelne krize izvršne vlasti BiH. Kao i njegov stranački šef, Milorad Dodik, i Radmanović smatra da je ključni problem što Vijeće ministara BIH ne radi svoj posao – a njegov posao je, smatra Radmanović – „samo da koordiniše“. Radmanović hoće reći da Vijeće ministara nije vlada, nego „pomoćni organ“ bez prava da odlučuje o bilo čemu nego da „samo koordiniše“. Vlast je dakle u entitetima a ne u državi koja zapravo i ne postoji nego je prosti zbir dva entiteta.
Na tom fonu i Dodik je predložio razrješenje spora oko Transportnezajednice. Pozvao je na potpisivanje ovog ugovora, ali uz mehanizam koordinacije, odnosno formiranje ministarske konferencije od tri nadležna ministra uz obavezno rotirajuće predstavljanje BiH.
U Vijeću ministara BiH postoji Ministarstvo prometa i transporta, u čijoj je nadležnosti i Transportna organizacija, no Dodik predlaže da se ovo ministarstvo samoukine i da se umjesto njega formira „ministarska konferencija“ koja bi preuzela njegove ovlasti.
Ta je ideja prihvatljiva u onim oblastima u kojima BiH nema državno ministarstvo, kao što je na primjer poljoprivreda, no Dodik traži da se „ministarske konferencije“ formiraju u svim oblastima, čime bi se suštinski ukinula izvršna vlast na razini BiH, što zaparavo i jeste njegov cilj.
U tom kontekstu treba posmatrati i Dodikovo papagajsko ponavljanje besmislice kako Vijeće ministara BiH nije vlada nego „pomoćni organ Predsjedništva BiH“.
Vijeće ministara je naziv za vrhovni izvršni organ nekih vlada u svijetu. Termin je obično ekvivalentan pojmu kabinet ili vlada. Na čelu vijeća ministara nalazi se predsjednik ili u slučaju BiH predsjedavajući, koji se u neformalnom govoru najčešće oslovljava s „premijer“. Pored Bosne i Hercegovine, vijeće ministara „umjesto“ vlade također u svijetu imaju i države poput Italije, Holandije, Francuske, Mađarske, Španije, Portugala, Poljske, Belgije te još desetina zemalja.
Kao i izvršne vlade u drugim parlamentarnim demokratijama, Vijeće ministara u BiH imenuje Predsjedništvo kao vrhovni organ države (u nekim državama je to kralj, a u nekim predsjednik), a odobrava Parlamentarna skupština BiH. Dakle, formalno-pravno u samom nazivu „vijeće ministara“, njegovim ovlastima i načinu imenovanja ne postoji ništa specijalno što bi Bosnu i Hercegovinu činilo posebnom ili manje državom od drugih, niti njenog predsjedavajućeg neravnopravnim s nosiocima izvršne vlasti koji formalno nose titulu „premijer“. Radi se o različitom, u svijetu nimalo rijetkom nazivu za izvršnu vlast neke zemlje, te se stoga Vijeća ministara de facto može smatrati i vladom BiH, a njen predsjedavajući premijerom.
Ova činjenica je formalno jasna čak i na osnovu Ustava BiH gdje se za državni dio vlasti na više mjesta koriste izrazi poput „vladine funkcije“, „vladina tijela“, poput 3. tačke u članu 3 Ustava.
S druge strane, famozna koordinacija o kojoj Dodok ne prestaje pričati, uopće nije ustavna kategorija, zapravo se nigdje i ne spominje u Dejtonskom ustavu, pa prema tome i svi zakoni i akti koji govore o koordinaciji mogli bi se oboriti pred Ustavnim sudom BiH jer su naprosto neustavni.
Na istom ovom fonu su primjerice i do sada nebrojeno puta ponovljene izjave Dodika da BiH nema nikakve državne institucije nego je riječ o „zajedničkim institucijama”, što je jasna aluzija da je Bosna i Hercegovinu u najboljem slučaju neka labava konfederacija, odnosno savez država, a ne država u klasičnom smislu.
No, već u prvoj tački trećeg člana Ustava jasno se definiraju nadležnosti „institucija BiH“, a u drugoj tački nadležnosti entiteta, a kroz čitav Ustav se spominju institucije BiH.
Izneseni podaci su neke elementarne činjenice koje već student prve godine fakulteta političkih nauka mora imati u malom prstu. Iako su jasne Dodikove namjere da ovakvom retorikom u očima javnosti pokuša obezvrijediti i minorizirati državnost Bosne i Hercegovine, apsurdno je, sramotno, a pomalo i komično da osoba koja godinama obnaša jednu tako visoku političku funkciju, a uz to je navodno završila i FPN u Beogradu, gordo i dosljedno istrajava u svojoj gluposti pokazivanja elementarnog neznanja o osnovnim političkim činjenicama.
Još je nevjerovatnije da se u tom buljuku Dodikovih savjetnika koje predsjednik RS-a obilato plaća se za sve ove godine nije našao niti jedan s dovoljna znanja i razuma da Dodiku pojasni da ovakva nesuvisla lupetanja mnogo više nego slabljenju BiH doprinose njegovom ličnom sramoćenju. Ništa manje nije iznenađujuća ni šutnja probosanski orijentisanih stranaka koje za sve vrijeme na ovakve retoričke akrobacije s ciljem slabljenja Bosne i Hercegovine nisu kadre Miloradu Dodiku objasniti neke osnovne politološke i pravne fakte.
Tvrditi da Bosna i Hercegovina nema premijera, te da se stoga Denis Zvizdić ne može smatrati ravnopravnim partnerom šefovima vlada drugih država u svijetu, jednako je kao tvrditi da Dodikov SNSD uopšte nije politička stranka i da stoga nema pravo učestvovati na izborima, jer u svom nazivu ne sadrži riječ stranka nego „savez“.
Premijer BiH Denis Zvizdić nikako i ni pod koju cijenu ne smije pristati na ponudu iz RS-a da se formira “”ministarska konferencija” i “rotirajuće predstavništvo” pa da se na taj način riješi spor oko Transportnezajednice. Premijer Zvizdić mora braniti Ustav BiH koji ne poznaje ništa nalik “ministarskoj konferenciji”.
MM
