Različiti životni putevi štićenika Doma za stare i iznemogle osobe u Goraždu spojili su se u ustanovi koja za mnoge od njih predstavlja posljednju adresu stanovanja. Trenutno ih je 45, kaže Vahid Kanlić, rukovodilac Socijalno–zdravstvene službe, te dodaje kako je ovaj dom od svoje izgradnje do danas pružio utočište stanovnicima Gornjeg Podrinja, ali i Srebrenice, Krajine i drugih dijelova države.
Prekinuta priča
– Radim ovdje već 13 godina i odmah sam vidio da je ovo jedan od najhumanijih projekata nakon rata u BPK. Kroz ovu ustanovu prošla je jedna ogromna biblioteka knjiga, kroz svaku osobu koju je ova ustanova primila – ističe Kanlić.
Jedna od neispisanih priča prekinuta je prerano. Penzionisani pilot Kemal Batlak iz Blagaja nedavno je umro.
– Kemalov životni put je bio takav da je njegov brak propao, a on je imao sina kojeg nikada nije vidio. Pretpostavljao je da je negdje u Grčkoj. Zainteresirao sam se, te ga nagovorio da napiše pismo koje smo poslali na adresu bivše supruge. Dobio je odgovor od svoje snahe, s fotografijom na kojoj je bio i njegov sin. Bili su sretni što su ga uspjeli pronaći. Obavijestili su ga da će najprije njega posjetiti u Goraždu i pozvati ga na svadbu. Međutim, naglo se razbolio i prebačen je u Sarajevo gdje je preminuo. Nije doživio da sretne sina, ali bilo mu je lakše jer je saznao za njega i barem ga na slici vidio – priča nam Kanlić.
Med i krompir
Borac sa Sutjeske Hašim Redžić još se ne predaje. Kao dječak se priključio partizanima, a u posljednjem ratu izbjegao iz rodne Rogatice. Titova slika na zidu sobe, a u srcu ljudskost koju nije izgubio ni u najtežim vremenima, kada je prije izlaska iz Rogatice spasio komšinicu srpske nacionalnosti. U tome mu je pomogla češka Zbrojevka, pištolj iz prethodnog rata, i metak ispaljen uzrak. Komšinicu je otpratio „na njihovu stranu“, a ona to nije zaboravila, pa mu je ponekad slala meda i krompira.
Temima Bukva i Mevla Šljivo u Domu su kako bi bile bliže ljekarima. Temima ima 77 godina.
Mevla i Temima kažu da su bliže ljekarima
– Boli me koljeno i ne mogu da hodam i to mi je najgore. Svašta se i predeveralo – priča Temima.
Mevla nam otkriva kako ima sina u Americi, ali joj je samo dva puta došao.
– I nadam mu se opet. Daljina je to, obaveze su velike, on i snaha rade, imaju dvoje djece. Meni je opet dobro, ne daj Bože da nema ovog doma – dodaje Šljivo.
Rezervirani iftari
Stanari Doma zajedno obilježavaju sve državne i vjerske praznike. Sve iftare u ramazanu organiziraju sugrađani, a svi termini do Bajrama uglavnom su popunjeni.
– Ramazan je poseban mjesec jer donosi pozitivne stvari, pažnju i brigu, ne samo nas uposlenih prema osobama koje su ovdje smještene već aktivira i naše sugrađane, pojedine firme, tako da naši korisnici budu obradovani organizacijom iftara, raznih poklona, a što je najvažnije posjetama i razgovorima – kaže Kanlić.
Autor: A. BAJRAMOVIĆ
