Nana draga lijepo kaže…
“Nema, sine, dobrih i loših vremena. Ima samo dobrih i loših ljudi, pa oni, jedni ili drugi, jače ili slabije, oboje svoje vrijeme. Dobri ne žale dati, loši bi sve uzeli. A ovo je vrijeme kad bi ljudi uzimali lopatom, a teško i na kašičicu daju. Uzeli bi i dušu, ali joj nisu vlasni. Vrijeme je, dijete, dobro, samo ima puno pohlepnih ljudi.
Kako ćeš, sine, dati, ako nemaš? DaBogda ti uvijek davao! Zato kad daješ, dodaj još malo, makar teke, makar mrven. I daji od srca. Kad uzimaš, nemoj sve, oduzmi malo od uzimanja, zehru barem. Ne znaš u čemu nekom može biti hair, možda je baš u toj zehri, u tom trunu. Ne otkidaj od tuđeg srca, ni od tuđih usta. A ako imaš, nemoj ni uzimati, šta će ti kad već imaš. Sretan je onaj koji znade kad je dosta.
Mogu ti, sine, svi davati, pa da ništa nemaš. A mogu ti i stalno uzimati, a da ti pera ne odbiju. Nafaka je, mili moj, od Boga. I nafaka ima svoju prihodovnu i svoju rashodovnu stranu. Pa da ne znam šta i koliko dođe, a ti budalasto trošiš, tanka nafaka. A ako se uzmeš u pamet i staviš pod kontrolu želje i hirove, i sa malo prihoda, nafaka može biti obilata. Zato, u pamet! Ako budeš obdaren i obiljem i razumom, možda tvoja nafaka bude, Bog zna, da pomogneš drugim ljudima. Možda je to način na koji njima nafaka dolazi. Nemoj slučajno pomisliti da, ako od srca daješ, možeš biti na gubitku.
Nikad nije, sine, da se ljudima nema šta dati. Dati se može i kad se nije ništa uzelo. Ako nema u novčaniku, ili u špajzu, ako nema u naćvama, ili u hambaru, ima lijepa riječ. Ima utjeha, ima nada, ima pažnja. Daji, sine, jer ako ne daješ, kao da nemaš, kao da nisi ni imao. Svakako se ništa ne može ponijeti tamo gdje se konačna nagrada osvaja ili gubi. Pravedno će biti. A ako ne vrate ili ne uzvrate? Halali im, sine! Bolje ti je halaliti, nego da propadne.
Ako si, mili, uzeo obavezu, nemoj da bude uzimala davala. Obaveza se mora poštovati. Nemoj uzimati ljude zdravo za gotovo. I nemoj pokušati uzeti ljudima dušu, niti ljudskim dušama vladati. To nije tvoje poslanje na dunjaluku. Duše pripadaju Gospodaru. Pravi će ljudi prije dati život, nego dozvoliti da im uzmu dušu.
Nađi i uzmi znanje, nauči i koristi procedure, upoznaj i poštuj Božiji i ljudske zakone, pa će se dobri ljudi tvojoj riječi i tvome društvu radovati i tvoji će postupci biti na korist zajednici, i tebi samom. A meni ćeš na ponos biti.
Ako ti ništa više i ne ostavim, evo ti ove riječi. Uzmi, tebi su.”
Tradicija “Bujrum kuća” Ponjevići
Gračanica Danas
