Search
Thursday 25 February 2021
  • :
  • :

Hana, jedna od 7 djece u porodici: Muzem krave, kopam i kuham, ali uživam

Na početku januara smo najavili projekat  Zvijezde su ženskog roda Ovim projektom smo htjeli pokazati jačinu žena i prvenstveno mladih djevojaka. Današnja priča nam govori da smo uspjeli u potrazi za pomenutim.

Predstavljamo vam priču o , Hadžić Hani djevojci koja vas je očarala pričom o eksperimentu u kojem je postavila sliku sa kravom na društvene mreže i čekala reakciju prijatelja.

hana

Ova slika koju ste vidjeli govori da Hana nije samo ta djevojka. Ona ima 18 godina i raznolik život. Živi na carskim Skokovima. Predivnom cazinskom mjestašcu u kojem, priča se, žive samo najbolji ljudi. U kući okruženoj prirodnom idilom, Hana živi sa mamom i babom. Ovi skromni i vrijedni roditelji pored Hane imaju još šestero djece, ukupno sedmero dakle. Adis, Ena, Hana, Adisa, Semir, Selim, Selma, baš tim redom. Oni su skladna i vesela, velika porodica.

Hanini roditelji su nezaposleni, ali žive vječnu misiju. Njihova misija je omogućiti sve potrebno za sretno i bezbrižno djetinjstvo svojoj djeci, biserima. Poljoprivreda je okupirala njihov život, a Hani, kako nam priča, to uopšte ne smeta. Pored svih znanja koja posjeduje, ona potpisuje i ona vezana za krave, ovce, motiku i hrabru, jaku ženu na početku životnog puta.

 

Može se pohvaliti kuhinjskim umijećem, iskustvom u čuvanju djece, pomaganju sa zadaćama, oblačenjem, presvlačenjem i mirenjem u svađama. Možete li vi zamisliti ljepotu života jednom kad svi oni budu odrasli ljudi? Da se cijeli svijet zamrzne i da se svi protiv svakog okrenu, sestre protiv braće i braća protiv sestara nikad neće. I njih će uvijek, sa njihovim porodicama biti taman dovoljno za veselo sijelo.

Cijeli život će roditeljima biti zahvalni na tom najvećem poklonu, velikoj porodici. Nakon toga, zahvaljivat će im na onom što primijeti svako ko sa Hanom ili bilo kojim od njih provede više od 5 minuta. Oni su odgojeni, ljubazni, prijatni i uvijek spremni pomoći.

Zvijezda naše današnje priče je inače gimnazijalka, odličan je i primjeran učenik. Pored svog učenja, redovno uči i za druge, pričaju nam njeni razredni prijatelji u šali. Hana je tu da pojasni kad zakaže vlastita pozornost, najbolje od svega im je, priznaju, što i pored njenog ispunjenog vremena i svih obaveza koje izvršava, Hana uvijek ima vremena za njih. Uvijek je i za šalu i smijeh, čak i na svoj račun.

Od najdražih dijelova dana svakako izdvaja kuhanje kafe ocu koji onda redovno krene sa pričama iz kojih Hana svaki put izvuče životnu pouku. Za najveći uzor i motivaciju će uvijek navesti mamu, najhrabriju i najjaču ženu koju poznaje. Ona je draga i prijatna, baš kao svako od njene djece. S njom se priča o svemu na najugodniji mogući način.

Kad izvršavaju svoje, nazovimo ih porodične obaveze, to rade baš tako-porodično. Svi zajedno. Svi imaju neki zadatak i svi do jednog su vrijedni, ne žale se. Plastenik, voćnjaci, njive, čak i snijeg zimi, naravno ni mješalac ovoj porodici nije stran. A u najljepše doba godine, u vrijeme sazrijevanja jagoda i hašlama, najbolje su baš njihove, iz iskustva vam pričamo. Ta boja je posebna, ukus kao da nije sa ovog svijeta. Mislimo da su tajni sastojci uložena ljubav i trud, vi odlučite. Narudžbe idu svakako, uživo kad prodaju u Ćoralićima s osmijehom, preko poruka, poziva, preko nekog desetog, niko ko ih je nanijetio probati nije ostao uskraćen.

Svašta joj je i zanimljivo, priča Hana, i nikad se, ni na sekundu ne žali.

“Svakodnevno muzem krave i hranim janjce-kako se kaže, naređujem blago, ali i pravim sireve te ostale mliječne proizvode. Uživam u svemu što radim sa svojom porodicom. Učestvujem u izgradnji novih poljoprivrednih objekata, pa mi niti omjer cementa, pijeska i vode za pripremu betona nije nepoznat. Jedan od najdražih ljetnih poslova je priprema hrane za stoku. Nezaboravan je dan kada smo mama i ja, potpuno same, natovarile tačno 450 bala. Toga se uvijek prisjetimo s osmijehom. Već polovinom juna me možete sresti u Ćoralićima kako prodajem sezonsko voće- jagode i hašlame. Dok nema kupaca, vrijeme provodim učeći. Kupim kestene, berem kukuruze, sadim, okopavam. Zadnji put, sjećam se, silazim niz red, i povlačeći sepet pun kukuruza za sobom, povlačim i svesku, ponavljajući:” Simbiozom algi i gljiva nastaju lišajevi. Ali ne od bilo kakvih algi i gljiva…Velike snove imam.” ističe Hana za mojcazin.ba.

U osnovnu školu je išla baš na Skokovima, i dan danas je u kontaktu sa uposlenicima te škole. Zbog uspjeha na federalnim i kantonanim takmičenjima, ali i zbog posebnog odnosa i činjenice da poštuje svakog sugovornika, Hana je svima ostala u odličnim sjećanjima.

“U osnovnoj školi sam se plasirala na 5 kantonalnih, 2 federalna, osvojila 2. mjesto na nivou Federacije u pisanju eseja na engleskom, te dobila posebnu nagradu na Konkursu za pisanje eseja iz bosanakog jezika.”

Uskoro će vrijeme fakulteta, onda, vjerujemo i diploma, doktorata i raznih priznjanja Hani o kojima ćemo vas rado izvještavati. Naša misija su pozitivne priče, a ovo je jedna od najpozitivnijih!

Zahvaljujemo se Hani na ugodnom razgovoru u kojem nas je naučila dosta o pravim životnim vrijednostima. Za kraj, bravo Hana!

izvor

mojcazin.ba




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.