Bosna je zbog svog geostrateškog položaja i rudnog blaga od svog postanka bila napadana od znanih i neznanih vojski koje su rušile, palile, pljačkale i ubijale. Zbog toga je sva zemlja bila načičkana tvrtđavama a njen narod braneći se stoljećima, htio-nehtio, izrodio je vojsku koju je malo koji zavojevač mogao pobijediti.
Već od ranog srednjeg vijeka poseban značaj među tim gradovima imao je prijestolni Bobovac. Smješten je na izduženoj uskoj dugoj kraškoj kosi strmih strana, dok se na jugu završava visokim okomitim liticama.U nizu ga presijeca pet kraških greda u smjeru istok – zapad koje se zbog visine doimaju kao bedemi. Između njih su manje zaravni (terase) čiju su površinu srednjovjekovni graditelji Bobovca vješto iskoristili za gradnju dvora.
Sa svojim bedemima dugim više od jednog kilometra, 11 moćnih kula postavljenih na strateškim tačkama, tri pokretna mosta, s palačama od nekoliko katova, Bobovac, u kome se nalazilo prijestolje, čuvala se kruna, državna riznica, arhiv i druge vrijednosti, sve to postavljeno na vrh grebena strmih strana, u šumsko-planinskom ambijentu i sa hučećim gorskim potocima ispod grada, u moru okolnih šuma, morao se svakog posjetioca istovremeno doimati i zastrašujuće i zadivljujuće. To je u pravom smislu bilo neosvojivo gnijezdo bosanskih kraljeva, ponos Bosne i njenog naroda.
Tako utvrđen Bobovac je doslovno za sve vojske bio neosvojiv. Zbog površine na kojoj se protezao i položaja, bio je jedinstven u Evropi. Slični gradovi susreću se još samo u planinskoj zoni južne Francuske, u francuskim Pirinejima. U njegovoj historiji nije ga nikada uspjela osvojiti nijedna strana vojska. Među brojnim osvajačima bio je i srpski car Dušan. On je 1350. godine došao pod njegove zidine s vojskom od 80.000, ali mu nije mogao ništa.
Ni sultan Mehmed II El Fatih s vojskom od 150.000 vojnika nije ga osvojio oružjem. Zapovjednik Bobovca vojvoda Radak bez borbe mu ga je predao, iz vjerskih razloga jer je kao bogumil tokom progona na silu morao postati katolik. Po ocjeni suvremenika grad je mogao izdržati opsadu i do dvije godine. To je bio kraj Bobovca, a ujedno i kraj srednjovjekovne bosanske države. Bošnjaci (Bosanci), potomci srednjovjekovnih Bošnjana, gaje sjećanje i ljubav prema ovom gradu, prijestolnici njihovog nekadašanjeg moćnog Bosanskog Kraljevstva.
macanovici.net
