Ima nešto što nas veže za duboku prošlost, sam naziv kompleksa Etno avlije “Mačkovac” govori da je mjesto bogate historijske prošlosti Bosne i Hercegovine. Prošao sam mnogo etno sela, kao što je Etno avlija Mačkovac to nigdje u Bosni i Hercegovini nema.
U njoj se osjeti pravi miris stare Bosne i Hercegovine. Svuda prođi i u Etno avliju Mačkovac dođi. Eto i ja volim našu Bosnu i Hercegovinu, našu tradiciju i kulturu. I spakovao sam svoj “samar” i pravac odlučim put Cazin – Etno avlija Mačkovac, kako bih vidio sve ljepote koje ova čarobna avlija posjeduje. Ovog puta donosim svoju priču, odnosno prenosim svoje riječi od moje posjete u jednom od najljepših Etno sela, a riječ je o Etno avliji “Mačkovac” nadomak Banovića. Bome, bome i imao sam šta i da vidim. Pri samom ulasku ja sam se oduševio, nisam mogao da vjerujem da ovako Etno avlija “Mačkovac” čuva kulturno historijsko naslijeđe.
Mogu ponosno kazati da je Etno avlija “Mačkovac”, svojevrsni muzej na otvorenom. I zaista, ova avlija odiše tradicijom, a na svakom koraku je moguće vidjeti bosanskohercegovačke motive. Prilikom moga prolaska kroz Etno avliju “Mačkovac” začuđenih pogleda imao sam dojam da se nalazi u vremenskoj kapsuli i da je vrijeme stalo. Nastavkom šetnje i prolaskom pored Bunara želja, došao sam do Zanatske ulice u kojoj su smještene radionice. Upravo u tim radionicama, turisti mogu kupiti razne proizvode od visokokvalitetnih sapuna i krema, vunenih proizvoda, drvenih predmeta i tome slično i od uposlenika dobiti informacije o starim zanatima, a među njima je i čibučarstvo. Uzdahnem pa krenem dalje kroz avliju… Upravo ovakav koncept Etno avlije, koja se, osim 15 zanatlijskih radnji, sastoji i od Zavičajnog muzeja, ugostiteljskog objekta, vodenice i Begove sobe, doprinio je tome da više od pola miliona ljudi posjeti ovo historijsko-kulturno nasljeđe u proteklih nekoliko godina.
Etno avlija je nastala na osnovu ideje vlasnika Refika Halilovića koji uvijek nastoji saslušati potrebe gostiju i ponuditi im vrhunsku uslugu. U vanjskom dijelu Etno avlije izloženo je nekoliko kolekcionarskih stalnih postavki, odnosno zbirki različitih predmeta. Posjetioci imaju priliku vidjeti i stare ukrasne predmete i rukotvorine na tom području Bosne i Hercegovine, a među njima su ibrici, frule, džezve, findžali i tome slično. Na jednom od nekoliko panoa izložene su i rukotvorine od drveta, a među njima su muzički instrumenti i upotrebni predmeti (drvene kašike, ukrasne džezve i slično). Dok sam pažljivo razgledao Etno avliju “Mačkovac“, vidim da je cijeli kompleks prigodan za relaksaciju, odmor i šetnju. Na tren sam osjetio taj pravi miris prošlih vremena, odnosno tradiciju i sve ono što nas veže za duboku prošlost. Jednostavno ovo je za mene mjesto koje čuva kulturno historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Domaćin vlasnik Refik Halilović me dočekao raširenih ruku i poželio mi dobrodošlicu u njegovu Etno avliju Mačkovac.
Da je još ovakvih kao što je naš Refko, tradicija sigurno bi još više se njegovala od zaborava… ali Refko je biser Bosne i Hercegovine, čovjek koji je s ljubavlju gradio i stvarao svoju Etno avliju. Danas etno avlija “Mačkovac” posjeduje preko 30.000 eksponata koji su opipljivi i gosti ih mogu pogledati i upitati osoblje o čemu se radi, kaže meni uvaženi vlasnik Refik Halilović. Dodao je kako gosti dolaze iz cijele Bosne i Hercegovine, regiona, Europe i svijeta.U sklopu Etno avlije nalazi se i Begova kuća iz 1966. godine, u kojoj je sniman film “Ugljar”, a u istoj se nalazi i etno kino. U njoj su izloženi razni predmeti, među kojima su sehare (150 ih je izloženo u Etno avliji), sećije ukrašene tkaninama, mangala, ibrici i tome slično. U kompleksu se nalazi i ”Djevojačka soba” koja je svojevrsni muzej i pokazuje tipični izgled jednog domaćinstva u ranijem periodu, bilo u osmanskom, bilo poslije njega na području Bosne i Hercegovine.
Osnovni predmeti koje je jedno takvo domaćinstvo sadržavalo su drvene vitrine, iliti kredenci, ognjište sagrađeno od cigli, kamena i gline, a na kojem se kuhalo i služilo za grijanje, bakreno posuđe, šiš i mlin za kahvu. Izložena je i peć sastavljena od keramičkih lončića u koju se ložilo, a koja je, zahvaljujući takvom konceptu temperaturu zadržavala i do nekoliko dana poslije zagrijavanja. Upravo ti lončići, obojeni uljanim bojama, nisu bili samo ukrasni nego su i omogućavali zadržavanje temperature.
U Djevojačkoj sobi izložena je i Matična knjiga Živčića od 1800. godine, koja je vrijedan historijski dokument. Tradicionalna hrana, osoblje odjeveno u nošnje i predmeti stari po nekoliko stotina godina pomažu posjetiocima da se vrate u vremena kada je život bio sporiji i kada se znalo, kako domaćini kažu “ćejfiti“, uz konstataciju da je danas važno znati zastati i uživati u trenutku uz sevdah za koji kažu da se pjeva srcem i dušom, a ne riječima.
Hasan
KONAK I MUSARFIHANA U sklopu Etno avlije u toku je još jedan zanimljiv objekt koji je u toku izgradnje, koji ima simpatičan naziv “Konak i musafirhana”. Konak je prenoćište, noćište, ali je riječ u doba Osmanske vladavine, kada su građeni, označavala i kuću uglednog čovjeka, dvorac ili nekog drugog visokog upravnog ili vojnog zapovjednika. Musafirhana je imenica ženskog roda, arapsko – perzijskog porijekla i označava gostinsku kuću za putnike namjernike.
U Bosni i Hercegovini je postojao običaj da se barem jedna soba u imućnijim kućama odredi za musafirhanu, konačište, a na krovu takve kuće postojao je jedan znak, sličan manjoj munari, da se u svako doba tu može konačiti i jesti. U skorije vrijeme i Etno avlija Mačkovac će imati svoju posebnu musafirhanu, gdje će mnogi putnici namjernici imati konačište. Etno avlija Mačkovac u skorije vrijeme može se ponositi svojo musafirhanom. Moja posjeta Etno avliji “Mačkovac” je bila posebna. Vlasnik Refik Halilović me ugostio, gdje sam bio njegov poseban musafir. Čovjek koji je veliki poštovalac moga rada, očuvanja tradicije i kulturne baštine. Ponudio mi je ono što pravi domaćin može da učini, prije svega, konak, hranu, piće, a prije svega pokazao je svoje iskreno poštovanje prema meni i iskrenu ruku prijateljstva.
Hasane, neka si ti meni došao, meni je čast što si moj poseban musafir, ti si vidim na jednom putu, putu kojim ti hodiš jeste tvoja borba, trud i snaga da očuvaš tradiciju od zaborava. Hoću da kažem da smo na istom putu što se tiče našeg rada prema tradiciji i očuvanju njene vrijednosti. Ovdje se osjećaj kao da si kod kuće, jer vidim da si sretan što si napokon svojim “očima” vidio svu ljepotu Etno avlije. Kod mene u mojoj Etno avliji “Mačkovac” uvijek si dobro došao i uvijek ćeš bujruma imati. Budi uvijek tako vjeran našoj kulturnoj baštini, jer sam i sam takav – kazao je moj pošteni Refik Halilović. Iz Etno avlije “Mačkovac” Hasan mnogo lijepih uspomena nosi, o čemu ću da pričam kako se i gdje se još uvijek kulturno historijsko naslijeđe čuva
macanovici.net
