Hasan Keranović, prepoznatiljiv u Cazinskoj krajini i šire kao čuvar i njegovatelj pisanog i materijalnog narodnog blaga (prikuplja poslovice, mudre izreke, stare rukotvorine, halatke i ine predmete, među kojima su mnogi poodavno izbubili svoju svrhu upotrebe, potislo ih moderno vrijeme), sasvim svjesno ostavlja pisani trag kakav su ostavljali iza sebe njegovi predci – „pjevači“, mjestimičko dodajući i neke modernije stihoukrase, stihofinese, koji ne remete sklad i ljepotu „pjesmarica“ koje su sačuvale adete i običaje prohujaalog vremena.
Hasan Keranović se trudi da sačuva od zaborava vrijedno blago Bosanske krajine”
Njegova ljubav prema tradiciji još se javlja iz osnovne škole, kada bio 7 razred. Još uvijek kao dijete volio je slušati priče starijih insana, posebno nani i djedova, zanimale su ga izvorne pjesme naših majki ili nana, zavolio jr i folklor, pa je dugih niz godina i počeo da igra folklor. Sve to dođe jednostavno kad igraš folklor tek tada saznaš mnogo lijepih običaja, od narodnih nošnji, izvornih pjesama, a moja nane i mam su čak i vezle ćilime…..tako sam i počeo da sakupljam stare eksponate (starine) od 2010 godine pa sve do dan-danas. Mogu reći ponosno da sam veliki broj eksponata sakupio u nadi da ih sačuvam od zaborava, kao što su: ćilimi, sofre, vezene zarove, serdžade, razno posuđe, stap, fener….i još mnogo – kazao je Keranović.
Znano je kako su se u dobra, stara vremena, kada se živjelo sporije, ali duže, zdravije i rahatnije u rurarnim, zabačenim, krajevima pjesma i priča prenosili usmenim predajama, a oni koji su prenosli takvo “narodno blago” posebno su bili cijenjeni u narodu. Naravno, postoji studioznije promišljanje o usmenoj književnosti na našim zajedničkim, jezičkim prostorima, a ovakav uvod tek samo podastirem poput bosasnkog ćilima pod noge cazinskog pjesnika Hasana Keranovića koji hoda po bosasnkim selima, prikuplja narodnu mudrost, njeguje bosanske i bošnjačke adete i običaje i bilježi pjesme gotovo na isti način kako su ih pisali ili pjevali Hasanovi predhodnici još u vrijeme kada su mastilo i papir bili misaone imenice.
Keranović ponosno kaže da je borac kada je u pitanju očuvanje adeta modernog vakta i ovovremenog zemana. Dakle, prepoznatljiv je u Cazinskoj krajini i šire kao čuvar i njegovatelj pisanog i materijalnog narodnog blaga (prikupljam poslovice, mudre izreke, stare rukotvorine, halatke i ne predmete, među kojima su mnogi podavno izgubili svoju svrhu upotrebe, potislo ih moderno vrijeme), sasvim svjesno ostavljam pisani trag kakav su ostavljali iza sebe moji predaci. Moje prezime nam govori da su moji preci, a pogotovo naše nane, bavile keranjem-vezom, odnosno umjetničkim radom. . Tako i se i ja trudim svojim toplim i nježnim stihovima pravim pjesme, koje svojim mustrama oslikavam avlije, bašče, cvijetne livade, sokake, basamake, čardake i džamove naše stare bosanske kuće ljepotice, kao i druge motive iz moga djetinjstva provedenog u mom zavičaju, selu Ponjevići kod Cazina – kazao je Keranović za portal” Macanovići.net. “
Čuvar tradicije svojih pradjedova”
Iza mene ima mnogo projekata koji svjedoče o mom radu i volonterskom promoviranju tradicije. Imam mnogo projekata koje sam realizirao u prethodonom projektu, a izdvojit cu neke : “Tradicionalno krajiško sijelo” ( na sijelu je prikazano izvorni muški i ženski napjevi, domaća hrana, zanimljive stare priče načih nana, domaća hrana, sevdah, narodna nošnja, razni radovi, pređa vune, vezovi, mlelo se i mlijeko i još toga), učesnik sam u spotu ilahije i kaside “Bajram Šerif Mubarek Olsun” u izvedbi Alije Durakovića ( gdje sam ja sam kuću namjestio svojim starinama u starom ruhu gdje je i snimljen istoimeni spot), “Večer sevdaha i kulturne baštine” u domu kulture u Cazinu ( gdje je bila promocija domace hrane, izvornih pjesama, sevdaha, narodnih nosnji, formirao sam i jednu malu tipičnu bosansku sobu), organizator sam snimanja popularne emisje “Selu u pohode” za BH Radio1 u svom selu Ponjevići ( u emisji je bilo mnogo zanimljivih tema, od imena sela, kako se čuva tradicija, od čega žive mladi, te posebno se osvrnuli na moj rad i njegovanje tradicije – kazao je Keranović za naš portal Macanovići.net.
Formirao sam malu tipičnu bosansku sobu u R Sloveniji, tačnije u gradu Postojna povodom bajrama i kulturne manifestacije), organizator sam i snimanja emisije “bajramski običaji” u svom selu Ponjevići, posebno izdvajam što sam bio dva puta na snimanju emisije “Baštine Bosne i Hercegovine” koju je organizirao domaćin Salem Šehović u njegovom mjestu Vukeljići, te 2017 godine organizator sam snimananja dokumentarnog filma “Krajiška ženidba”, gdje sam osmislio scene i napisao, te okupio veliki broj učesnika koji su igrali uloge u pomenutom filmu. Film je snimala ekipa RTVUSK-a. Bio sam učesnik na velikom broju manifestacija, od raznih godišnjica KUD-ova i Udruženja, na prostoru skoro cijele nase Bosne i Hercegovine ( cazina, Bihaca, Tuzle, Lukavca, Sarajeva, Velike Kladuse, Bos. Krupe, Prijedora, Zenice, Visoko, Zavidovići, Banja Luke, te R Hrvatske, kao i u Novom Pazaru – Srbija- kazao je za naš portal Keranović.
Njegovo prezime nam govori da su se njegovi preci, a pogotovo njegove nane, bavile keranjem-vezom, odnosno umjetničkim radom.
Tako i Keranović “veze” i “hekla” i svojim toplim i nježnim stihovima pravi pjesme, koje svojim mustrama oslikavaju avlije, bašče, cvijetne livade, sokake, basamake, čardake i džamove njegove stare bosanske kuće ljepotice, kao i druge motive iz njegovog djetinjstva provedenog u njegovom zavičaju, u njegovom rodnom romantičnom selu Ponjevići kod Cazina. I Hasanu je majka, kao mnogim pjesnicima, vječna inspiracija, pa je i voljenoj majci posvetio pjesmu. Nije zaboravio ni oca, djeda, kao ni ostale svoje najdraže, pa je njihove živote pretočio u stihove. Skoro sve pjesme su mu biografske, lokalpatriotske i patriotske. Ustvari, sve je to ljubav. Ljubav prema domovini, tradiciji, zavičaju, majci, ocu, bratu, sestri…
U njegovim pjesmama se osjeća blaga sjeta za starim dobrim vremenima. Najviše pjesama je posvetio voljenoj domovini Bosni i Hercegovini, njenoj tradiciji, adetima, odnosno običajima. U svoje srce i svoju dušu smjestio je Bosnu i Hercegovinu i nježno je hrani i poji svojim stihovima, kao najslađim kolačima i mednim sokovima nastalim iz košnica cazinskoga slatkoga kraja. Neki “kabadahija” je iz grada doselio u selo i snažno htio da u njegovom novom mjestu boravka na snagu stupe njegovi novi zakoni, koji bi odgovarali samo njemu, a ne ostalim žiteljima sela. Ali, “seljani” su mu se, slijedeći onu čarobno lijepu krilaticu “Bolje je mijenjati došlu ili musafira, nego običaje”, hrabro suprotstavili i primorali ga da napusti njihovo selo. Tako i Hasan ljubomorno čuva tradiciju i adete rodnog sela, cazinskog kraja i skoro cijele lijepe, ponsone i prkosne Krajine. Vrijedno je dodati da je Keranović već odavno umjetnička duša i da se dugo bavi čuvanjem i njegovanjem starina, tradicije i kulturne i druge baštine i da velemajstorski restaurira neke starine, koje krase avlije.
Keranović se zahvaljuje Trend Radiju iz Velike Kladuše na njihovom pozivu, kao i na njihovoj velikoj medijskoj podršci njegovom zalaganju i očuvanju tradicije.
Ramazanski bajram je praznik kojim se obilježava kraj mjeseca Ramazana, u kojem muslimanski vjernici oplemenjuju svoju dušu i svoja srca.
U povodu nastupajućih dana Ramazanskog bajrama svim muslimanima Keranović upućuje najiskrenije čestitke, sa željom da ih dočekate ujedinjeni u miru, rahatluku, berićetu, zajedništvu i vjeri, uz svoje najbliže.
Bajram Šerif Mubarek Olsun.
Keranović kaže, da će i dalje da nasatvi putem kojim je krenuo, promovirat će i dalje običaje koje su nam naši preci u amanet ostavili. “Tradicija u zaborav neće, sve dok cvijeta poljsko cvijeće”.
Portal Macanovići.net ovom prilikom će i dalje podržavati volonterski rad, odonosno promoviranje i očuvanje kultrune baštine, našeg cazinjana Hasana Keranovića.
Macanovići.net
