Ne postoji zemlja na zemaljskoj kugli kao što je ova naša Bosna i Hercegovina. “Razvukla” se na skoro pedeset i dva kilometra kvadratna, smjestila na brdoviti balkan i prkosi. To što sam rođen baš u ovoj zemlji, na hiljadu je načina već obilježilo moj život. Oblikovalo me i kao osobu i naučilo važnim lekcijama u životu. I za razliku od mnogih drugih kojima je zemlja u kojoj su rođeni samo izgovor da odu što dalje, ja sam zahvaljujući sreći da sam rođen baš ovdje, gdje ću i ostati, baš u Bosni i Hercegovini.
Krenuo sam čudnim putem, putem koji je trnovit i brdovit. Niđe veze, reći će mnogi. Ali ne znaju oni, što znam ja. Mnogi stariji insani koje ja pamtim su “preselili” na bolji svijet. Ja danas svima govorim kako još uvijek pamtim lijepe i dobre savjete koje su mi dali ti stari insani kojih više nema.
A samo zato što sam rođen baš u ovoj zemlji, u kojoj se, uprkos svemu, tradicija čuva, njeguje i prenosi sa koljena na koljeno. Njih više nema! Da baš je to sve tako nekad bilo. To je put koji nema “kraja”, a zove se tradicija. Baš sam taj put i odabrao. Naši preci su davno na tom putu stali, iza njih je ostalo mnogo lijepih savjeta, uspomena i sve što nas podsjeća na ona lijepa minula vremena – to se zove adeti, tradicija i običaji.
Tako je i tradicija kao i insani i naša sela, umirali tiho, nečujno i dostojanstveno. Tradicija je trag prošlosti kojeg i danas nesvjesno nosimo, svako sa sobom, na neki svoj način. Ona svjedoči o onome ko smo i šta nas je oblikovalo. Trava, raste pa se kosi.
Mnogi su običaji sa promjena prošli. Stari prošli, ali drugi došli. Za novija vremena treba pričekati, a ko zna možda ih Hasan neće dočekati.
Bolje je mjenjati selo nego tradiciju i običaje.
Autor ,Hasan Keranović
macanovici.net
