Nekadašnji Džisr-i-Kebir je naseljeno mjesto smješteno na teritoriji grada Bihaća i u samom centru Nacionalnog parka „Una“. Svojevrsna kapija između Krajine, odnosno Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ovo malo naselje krije zanimljive simboličnosti i predaje. Pretpostavlja se da je nastalo krajem 17. i prvih godina 18. stoljeća
. Gradić je to sagrađen na otoku, a sva je prilika da je rukav Une, s južne strane grada, prokopala ljudska ruka. Bio je oklopljen bedemima čiji tragovi se, mjestimično, još i danas vide. Na ovom su gradiću bila četvera vrata i dvije tabije: istočna Horića, a zapadna Ćemalovića. U službenim turskim ispravama 18. stoljeća, Kulen Vakuf se naziva još Džisr-i-Kebir, što u prevodu znači “Veliki most”. Taj toponim vezan je za poznati most na rijeci Uni, sagrađen između 1703. i 1730. godine radi spajanja dvije obale. 
U jednom popisu pograničnih utvrda, pisanom prije 1791. godine, spominje se, uz Ostrovicu, Havalu, Orašac i palanku Čovku, također i Džisr-i-Kebir, mada je još nešto prije nazivan i neslužbeno pisan kao Palanka Mahmut-paše Kulenovića. Mahmut-paša je sagradio ovdje i jednu džamiju, koje danas nema, i uz nju ostavio znamenit vakuf, po kojem se nazvalo i samo mjesto. Naziv Vakuf upotrebljava se već u drugoj polovini 18. stoljeća. Nakon dolaska Osmanlija, nastali su Kulen Vakuf, utvrda Havala, grad u Orašcu i kule na Čovki i Prkosima. Interesantna je činjenica koja govori da je pripojen našoj zemlji padom srednjovjekovne Bosne. 
Upravo zbog svoje bogate prošlosti, ovo mjesto može se pohvaliti interesantnom arhitektonskom zaostavštinom. Tako na strmom brdu iznad Une, u naselju Ostrovica, uzdiže se veliko srednjovjekovno i osmanlijsko utvrđenje Stari grad Ostrovica. Nijemi je to svjedok i onih mračnih, tragičnih vremena ’40-tih i ’90-tih, čiju je cijenu ovdašnje stanovništvo skupo platilo masovnim protjerivanjem i pustošenjem. Ratni ožiljci, još uvijek vidljivi, bole i danas.
Biserna Una oko koje se Kulen Vakuf udobno 
pozicionirao, netaknuti pejzaži i mirnodopski ambijent lišen svakog industrijskog žamora ogroman su potencijal za razvoj seoskog turizma, posebno zahvaljujući relativno maloj udaljenosti od centra regije Bihaća, što su lokalna domaćinstva, grupisana kroz Udruženje žena, u posljednje vrijeme prepoznala, tako da ponude restorana i smještajnih kapaciteta ne manjka. Svakako najveći brend koji oživi ovaj kraj jeste Una regata, nakon koje se ponovo vraća svojoj tihoj i samozatajnoj svakodnevnici.
posjeti.ba
