Search
Friday 29 March 2024
  • :
  • :

Želi li Bosna i Hercegovina u NATO?

Kada je u novembru 2014. poslije općih izbora pravljena vlast u Bosni i Hercegovini, uslov za formiranje većine, naročito na nivou države, bio je knjiženje tadašnje 63 (danas 57) lokacije perspektivne vojne imovine na državu. Sve stranke su potpisale koalicioni sporazum u kojem vrlo visoko figurira taj posao. Bila je to jedna od stvari oko kojih su se tadašnja politička rukovodstva stranaka složila. U međuvremenu, taj dio koalicionog sporazuma je redenifisan ispod stola. Neke od političkih struktura koje su potpisale koalicijski sporazum (Partija demokratskog progresa – PDP) redefinisale su i našu vanjsku politiku i proces NATO integracija, pa on sada glasi “da” za Akcioni plan za članstvo u NATO-u (MAP), ali “ne” za ulazak u Sjevernoatlantski savez.

Ovako je Emir Suljagić iz Centra za nove demokratije (CND) objasnio razlog koji je potakao CND i Udruženje Zašto ne? da urade Komunikacijsku strategiju: Ponuda Bosne i Hercegovine za članstvo u NATO-u: Vraćanje u početno stanje, koja je predstavljena u Sarajevu 28. aprila na konferenciji Razlozi stagnacije NATO-integracija BiH: regionalni kontekst i budućnost. Bila je to prilika da se čuje kroz kakva iskustva je Crna Gora prošla do skorog članstva u NATO-u od Milice Kovačević iz Centra za demokratsku tranziciju iz Podgorice, ali i da se od Jelene Milić iz Centra za evroatlantske studije iz Beograda dozna šta se trenutno dešava u odnosima na relaciji Beograd – NATO.

Crna Gora je, nakon što je njena Skupština istog dana kada je u Sarajevu održana konferencija sa 46 glasova usvojila Prijedlog zakona o potvrđivanju Sjevernoatlantskog ugovora, učinila jedan od posljednjih formalnih koraka na putu ka članstvu u NATO-u. Sa Srbijom stvari stoje drugačije i proći će još vremena dok se ne iskristališe kojim putem ova zemlja zaista ide – da li je njena budućnost u čvrstom zagrljaju sa Rusijom ili je pak perspektiva Srbije euroatlantska integracija.

Zamrla debata

Nažalost, i Bosna i Hercegovina se izgubila na putu ka NATO-u. Podatak koji je iznio stručnjak za reformu sigurnosnog i odbrambenog sektora i jedan od moderatora konferencije Hamza Višća da na zvaničnoj web stranici Predsjedništva BiH ne postoji ništa što bi sugerisalo da je BiH zemlja aspirant za članstvo u NATO-u ilustruje kakav je odnos naše zemlje prema članstvu u Alijansi.

– Ako vodeća institucija ove države nije u stanju da uspostavi web stranicu na kojoj će promovirati ulazak BiH u NATO, onda to rječito govori dokle se stiglo, rekao je Suljagić.
On je istakao i da je više puta od najviših funkcionera Ministarstva vanjskih poslova BiH (Igor Crnadak) čuo kako je pitanje perspektivne vojne imovine zapravo Sejdić – Finci reforme odbrane BiH.

– I to je ono što je nas ponukalo da se ovim pozabavimo jer smo u jednom trenutku shvatili da je debata o ovom skoro pa zamrla. Počinjemo da gubimo bazu u društvu za debatu. Potrebno je vidjeti da li je ova zemlja još aspirant jer je bilo nekoliko stvari koje su se dogodile u posljednje dvije godine, čiji su autori naše vlasti, koje dovode to u pitanje, kazao je Suljagić.

U posljednjih deset godina nije se promijenila percepcija NATO integracija u našem javnom mnijenju. Sve ankete rađene iz godine u godinu pokazuju da je podrška za članstvo u NATO-u u Republici Srpskoj na 25-30 posto, dok je u Federaciji između 70 i 90 posto redovna.

– Nažalost, ta podjela u javnom mnijenju ide duž etničkih linija. Postoje ozbiljne kontradikcije u stavovima u zavisnosti od entiteta i etničke grupe iz koje dolaze ispitanici u anketama. Uspjeli smo da zaključimo da generalno u društvu postoji opšti nedostatak informacija i nerazumijevanja šta je NATO i šta donosi svojim članicama. Ne kažem da debata o NATO-u ne treba biti emotivna. Mislim da svaka zagovaračka kampanja mora imati malo emocija u sebi, a do sada u BiH nije vođena racionalna debata o toj temi. Nismo se mnogo odmakli od naših stavova iz 1995. i 1996, rekao je on.

Suljagić je naglasio i da problem knjiženja perspektivne vojne imovine, što je uslov koji je na ministarskom sastanku NATO-a u Tallinnu postavljen Bosni i Hercegovini u aprilu 2010. kako bi zemlja počela da ispunjava obaveze iz MAP-a, nije nerješiv. Ipak, upozorava da je nezamislivo da Vijeće ministara BiH taj posao prepusti Ministarstvu odbrane umjesto da se kao najviše tijelo izvršne vlasti direktno i institucionalno uključi u taj posao.

Prvi korak za Vijeće ministara BiH, navedeno je u Komunikacijskoj strategiji, bio bi uspostavljanje posebnog organa, prema uzoru na Direkciju za evropske integracije BiH. NATO ured za integracije i koordinaciju bio bi stalno, nezavisno i stručno tijelo Vijeća ministara, koje bi imalo zadatak da koordinira aktivnosti bh. vlasti i vrši monitoring implementacije odluka drugih nadležnih institucija koje se tiču ispunjavanja uslova u procesu integracije u NATO.

Pomoćnik ministrice odbrane BiH za međunarodnu saradnju Zoran Šajinović podsjetio je da naša zemlja zapravo ima državnu strategiju za komunikaciju u NATO integracijskom procesu koja datira još od 2009. Primijetio je da ne vidi kvalitativni pomak u prezentiranoj strategiji, osim nekoliko dobrih prijedloga.

– Ključno pitanje je čija je ovo strategija. Državna strategija trebalo bi da je uistinu države u cjelini, a ne institucija BiH. U tom smislu pozdravljam takvu ambiciju. Treba graditi svedržavni konsenzus o ovom pitanju koliko god to bilo teško. Dobra je ponuda nevladinog sektora. Treba biti objektivan u procjeni i realan u očekivanju da nećemo doći vjerovatno do jednog papira i strategije oko koje ćemo se svi složiti. Bolje bi bilo da je ovo koncept papir za pravljenje strategije, rekao je Šajinović.

Državna zadaća

Postojeća državna strategija, podsjetio je on, tehnički je važeća i u njoj se kaže da će vrijediti sve do ulaska BiH u NATO.
– Vjerojatno bi je vrijedilo zanoviti i to bi trebalo inicirati. Ona se temelji, čak i ovaj prijedlog, na rezultatima javnog mišljenja provedenog koncem 2008. prezentiranog 2009. Ključ nije razina podrške, ona se mijenja i ne vjerujem da se mnogo promijenila, nego sadržaj odnosa građana BiH spram NATO integracije. Treba ući u suštinu tog sadržaja. Kako ljudi percipiraju NATO, kazao je Šajinović.

Ideju o formiranju NATO ureda za integracije i koordinaciju ocijenio je briljantnom.
– Volio bih raditi u jednoj takvoj instituciji, rado bih je podržao, ali ne vjerujem da je realno očekivanje da će se to brzo dogoditi. Predložio bih da se sadašnje povjerenstvo za NATO integracijski proces restrukturira i djeluje kao jedinstveno tijelo na tri razine – političkoj, koju čine tri ključna ministra, strateškoj, koja je ova sadašnja i operativnoj, koju nemamo, rekao je on.

A upravo bi osnivanje agencije ovog tipa, smatraju autori prezentirane strategije, trebalo da pokaže da postoji konsenzus o težnjama BiH ka članstvu u NATO-u, kao što je navedeno u velikom broju pravnih dokumenata i deklaracija vanjske politike.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.