Sve je isto, još stojimo iza naših zahtjeva i stavova.
Dok se ne usvoje naša tri zahtjeva, mi ne idemo odavde, bile su prve riječi demobilisanih boraca Armije RBiH prilikom naše jučerašnje posjete. A jedan od njih je stava da njihov prvi zahtjev, koji se tiče jedinstvenog boračkog registra, rješava i 30 drugih tačaka.
“Kada se očisti registar boraca, oslobodit će se prostor za ove borce koji su branili domovinu i braneći je oboljeli. Formiranjem registra će čak ostati i viška sredstava, a ne biti manjak kako pojedini iz Vlade FBiH to žele predstaviti” ,govori nam jedan od boraca iz Viteza.
“Zašto neko može imati sve pogodnosti, a dolje kod mene u Vitezu borci nemaju apsolutno ništa. Danas političari uživaju sve pogodnosti koje smo im mi omogućili, logičnije bi bilo da oni idu na socijalu, a ne mi. Nas istinskih boraca zajedno sa HVO-om nema više od 100 hiljada, puno je onih koji su umrli ili izvršili suicid, a registrovanih trenutno gotovo 600 hiljada. Svi znamo kako je nastala tolika brojka, samo sumnjivim radnjama, a nikako realnim stanjem boraca, govori nam borac iz Viteza te tvrdi kako bi 24 sata bila dovoljna da se uspostavi registar, samo da postoji volja vlasti.”
Demobilisani borac Semiz Selimović iz Kladnja kaže da je ranjen dva puta, a da pritom nema prava kao RVI.
“Dva puta sam ležao u bolnici, komšija Danis Gojačić me skinuo sa spiska invalida. Isti čovjek je sada zamjenik ministra za boračka pitanja u Tuzlanskom kantonu. On je bio i doktor i sudija i kadija, i tako odlučivao ko može imati prava, a ko ne” ,kaže Selimović te navodi kako je u Oružanim snagama bio od prvog dana.
“U Vladi sam dobio preporuku da se javim u svoju općinu, pa me zatim šalju u Tuzlu, a tamo kada odem, nemoguće je doći do pravnice Ilhane Šabić kojoj me šalju. Nemoguće da je pet godina na nekim odmorima. Kod nas u Kladnju predstavnika boraca ima, ali ga mi ne vidimo. Kancelarija ne postoji, nemaš se kome obratiti, a čovjek uredno primi 1.700 KM” ,govori ogorčeni Selimović.
