Kada prošeta te gradom Visoko i to dijelom koga zovu „Kraljevac“, nemoguće je a da ne primjetite zanimljivu trgovačku radnju „Iladž“. Upravo nas je ovaj naziv privukao da vidimo što se tu prodaje i otkuda taj naziv? Dočekala nas je vlasnica radnje gospođa Aida Čajić Hadžić. Ljubazan i srdačan osmijeh je plijenio oko sebe. Kada smo se predstavili, da smo iz Redakcije Nezavisnog krajiškog portala „ReprezenT“, osmijeh je bio još širi a dobrodošlica iskrenija. Ponuđeni smo kahvom (što se nije moglo odbiti) i čašom hladne vode sa „Piramide sunca“. Odmah smo na ulazu primjetili da se radi o trgovačkoj radnji u kojoj se isključivo prodaje Krajiški med, Medne mješavine i čajevi koji su ubrani i spravljeni na rijeci Uni (Bilje Kajtezović) i rijeci Krušnici („Tima med“). Nismo dugo čekali na odgovor, zašto baš sa ovog područja…
-Vidite, ja prije rata nikad nisam bila na na području Unsko-sanskog kantona. Tek poslije rata sam boravila u Bihaću i bila sam oduševljena Unom i krajolikom oko Bihaća. O slapovima u Martin brodu da ne trošim riječi. Igra sudbine ili Božja volja u moj život je poslao moga muža, Ešrefa Hadžića. Bila je to ljubav na prvi pogled, koja je krunisana brakom. Odlaskom u Veliku Kladušu, te njegovu rodnu Čaglicu, zatim Bužim, Bos. Krupu, Cazin i ostale gradove USK-a, vidjela sam najljepši i ekološki najčistiji dio naše države. Prilikom putešestvija po „Ljutoj Krajini“ imala sam priliku da upoznajem ljude (o njihovom gostoprimstvu ne treba trošiti riječi), običaje, kulturu, ali i jela kojih nema u Srednjoj Bosni, rekla nam je Aida u jednom dahu, te nastavila.
-O svemu tome ovdje se veoma malo ili ništa ne zna. Čak i oni koji imaju korijene tamo, rijetko kad pričaju o toj ljepoti i Božjem davanju, što se ne može reći za mog muža. On je istinski ambasador „Ljute Krajine“. Na ideju o otvaranju radnje sam došla slučajno u vrijem samoizolacije. Shvatila sam da je ova radnja prilika da moji sugrađani (obzirom da sam ovdje rođena i odrasla) upoznaju ono što ja znam i što sam vidjela i probala. Muž je prihvatio moju ideju, stupio u kontakt sa svojim prijateljima i ovaj asortiman je upravo istinska „Biblioteka zdravlja i ljepote“, ovdje su djela Krajiškinja i Krajišnika nastala na obalama rijeka: Une, Sane i Krušnice. Ja sam tek na početku i uvjerena sam da će moji sugrađani shvatiti koje bogatstvo im nudim po veoma pristupačnim cijenama. Ako se po jutru dan poznaje i uz Božju pomoć, moram uspjeti. Krajina to zaslužuje.
Ostavili smo za kraj zanimljivu poruku Krajiške snahe Aide
-Vi „Ljuti Krajišnici“ ste skromni, rijetko kad ističete ono što imate i što u stvari jeste. Ovdje ne mislim da ste ratnici, kakvih nema nigdje. Vaši mediji i dopisnici koji rade za medijske kuće na nivou federacije i države, trebali bi na svakom koraku ovo što sam Vama gore rekla isticati. Biti Krajišnik je Božji dar! Biti Krajiška snaha je zadovoljstvo. Ja kao rođena Visočanka (na što sam ponosna) sa drugačijim mentalitetom nisam se tamo osjećala strancem i upravo ova radnja trebala bi biti prvi kamen u mostu da se spoji zapad i središte moje države Bosne i Hercegovine.
(Redakcija ReprezenT)
