Mora se vratiti povjerenje građana, a posebno omladine da u BiH postoje šanse za razvoj i privredni prosperitet.
Razgovarao: Fahrudin Vojić
Jusuf Bajrektarević (49) iz Cazina, borac za pravičnost i socijalnu pravdu, nedavno je izdao i svoju prvu knjigu pod nazivom „Interesi koji nas vežu u BiH“ koja je spoj teorije i iskustva s kojom je želio podići svijest, prije svega ljudi koji upravljaju državom, ali i kod građana u pogledu toga da Bosna i Hercegovina ima mnogo resursa i mogućnosti da ostvari napredak i razvoj. Govori zajedničkim interesima svih građana BiH, socijalnoj pravdi, odlasku mladih i kako to spriječiti, mogućnostima zapošljavanja i otvaranja novih radnih mjesta i ulozi političara u svemu tome.
- Na početku knjige govorite o interesima koji su zajednički svim građanima. Koji su to interesi koji nas vežu u Bosni i Hercegovini?
U Bosni i Hercegovini zajednički nam je životni prostor, teritorij na kojem smo svoji na svome. Ista nam je državna granica, svjetski prepoznatljiv narod i kulturno zdanje koje povezuju rijeke Una, Vrbas, Bosna, Neretva, Drina i Sava. U ovim prirodnim blagodatima vežu nas interesi za bolji standard i ekonomski status te da se svačije pravo poštuje. Više pravičnosti i pravne sigurnosti, te više radnih mjesta kako bi svi ponosno i dostojanstveno živjeli u miru i slobodi. Ljudski potencijal koji se ogleda u intelektualnim sposobnostima, uz postojanje etičkih kriterija najveće je blago i čovjekova nada u bolju i sretniju budućnost. Zatim, istina kao vrhunska intelektualna vrijednost, temelj je moći.
Zato se trebamo okupiti oko onoga što nam je zajedničko na istini i na pravdi. Ljudi su se oduvijek udruživali na osnovu zajedničkih interesa. Recimo, zajednička nam je teritorija na kojoj živimo, državljanstvo, pravo na život, slobodu, mir i rad. Interes zaštite okoliša nas također povezuje i očuvanje biljne i životinjske raznovrsnosti sve su to javni interesi koji bi trebali da nadilaze uske poglede i lične interese.
- Govorite u knjizi o socijalnoj pravdi. Kako ostvariti socijalnu pravdu u ovakvom stanju u kakvom se nalazi BiH?
Prije svega, treba biti dovoljno etičan i moralan pa željeti drugome ono što želiš sebi. To podrazumijeva da ne otimaš tuđa prava, kao pravo na radno mjesto, pa političkim uticajem sve svoje zbrineš u budžet dok ima porodica da niko nije zaposlen i nema nikakva primanja. Neko ima previše dok drugi ništa, a sit gladnog ne razumije. Pravednijom raspodjelom bili bi svi zadovoljniji.
Siromaštvo nije slučaj već odraz neefikasnosti sistema i povremeno se daje milostinja umjesto prilika da svako živi od svog rada i doprinosa zajednici. Odgovornost primjene takvih vrijednosti i pravila leži na vladajućim strukturama. Prema tome, nepoželjno je da vlast direktno bude uključena u ekonomska poslovanja. Ona treba da osigura dominaciju prava poštivanjem ustavnih principa i da služi kao instrument koji će ubrzati razvoj društva.
- U knjizi ste se dotakli i problema sve većeg odlaska mladih u potrazi za poslom. Kako to spriječiti ili barem smanjiti taj negativni trend?
Visoka nezaposlenost utiče na smanjenje bruto domaćih proizvoda. Dakle, to znači da ne koristimo resurse u onoj mjeri u kojoj je to moguće, tako da nismo u prilici proizvesti dobra i usluge koji će omogućiti ljudima da normalno žive. Gubici u razdobljima visoke nezaposlenosti najveći su gubici u savremenoj ekonomiji i razlog su odlaska velikog broja mladih u inostranstvo u potrazi za boljim životom. S obzirom da je BiH bogata prirodnim bogatstvima i kapitalom, to znatno može odrediti temelje i okosnicu njenog ekonomskog razvoja.
Mora se vratiti povjerenje građana a posebno omladine da u BiH postoje šanse za razvoj i privredni prosperitet s konkretnim potezima kao socio-ekonomske reforme, koje život znače. Razvoj se ne može postići osim putem pravde. Pravda je kriterij prema kome će Bog suditi ljudima. Vlast je odgovorna za uspostavu pravde, a Ustavom su garantovana prava svim ljudima. Manje političke svađe više konkretnog rada u interesu omladine da ostane tu, jer gužve su na granici.
- Kada govorite o zapošljavanju spominjete prirodne reusre i to da BiH može biti oaza prosperiteta. Kako iskoristiti te prirodne resurse na pravi način, kako privući strane investitore i turiste..?
BiH je zemlja vrijednog naroda, izuzetnih prirodnih bogatstva, naša voda je istinsko plavo zlato, imamo i termalne, vrijednu zajednicu šume kestena kao brend. Da bi se to stavilo u funkciju razvoja treba jačati vladavinu zakona. Ukinuti „pravilo“ ulaska u vlast radi ličnih interesa i moći vlastodržaca usmjeriti u korist institucija tj. naroda. Pojednostaviti i ubrzati administrativne procedure da se dobar glas čuje za povoljnu klimu ulaganja. Mito i korupcija bogati pojedinca, a siromaši društvo i narušava ugled.
- Između ostalog, spominjete politiku i odgovornost političara. Kakvi nam trebaju političari i kako politika može da promjeni stvari na bolje?
Naš politički establišment u postdejtonskoj BiH, a naročito u posljednjih nekoliko godina, jednostavno se bavi samim sobom. Ne postoje niti institucije niti neki utvrđeni modalitet razvoja BiH na bilo kojem nivou njene društveno-političke i ekonomske organiziranosti. Političari, nažalost, nisu bili u stanju da prepoznaju potrebe BiH, njene komparativne prednosti u regionu, da je izvuku iz krize i kroz održive programe, a jedan od njih je upravo u oblasti prirodnih resursa od kojih je voda naše najveće bogatstvo.
Dakle, potrebna nam je politika, institucija, osoba koja spaja i koja ima moral, poštenje, iskrenost, odgoj i obrazovanje uz odgovornost i stav da zna donijeti ispravnu i pravednu odluku, stajati iza nje i provesti je u interesu naroda. Zakoni se donose radi interesa zajednice a ne zbog pojedinaca koji o njima glasaju. Do nas je. Narod bira ali se i glasovima manipuliše. Mnogo je pojedinca iz naroda koji se ne ohole kad su na funkciji, ostaju isti jedino se povećava njihova odgovornost i solidarišu se s narodom, samo rijetko dobiju šansu.
- Kritički ste se dotakli i zavoda za zapošljavanje – Kolika je njihova krivica i šta oni mogu učiniti da poprave lošu sliku i veliku nezaposlenost?
Zavodi za zapošljavanje su samo evidencije nezaposlenih. Imaju kapacitet ali bez obaveze da ih pozivaju sa biroa uz ponude za radno mjesto. Oni bi se trebali više i aktivnije baviti posredovanjem između nezaposlenih lica koja traže posao i poduzeća kojima su potrebni radnici. Iznalaziti nove načine i metode da sposobnosti radnika koji su bez posla nude privrednim subjektima i poduzećima. Osmišljavanje i poboljšavanje položaja, te uticaja na smanjenje nezaposlenosti jedno je od ključnih pitanja kojim se institucije države više trebaju baviti. Više radionica za nezaposlene, grupe podrške, kao i individualno savjetovanje, a sve u cilju poboljšanja vještina potrebnih za pronalaženje posla. Jačanje samopouzdanja i općenito podrška nezaposlenim građanima.
Kada bi se izdvajala redovnu i adekvatnu naknadu za nezaposlene onda bi interes državnih institucija bio da što prije pronađe im posao. Treba uvesti sistem sankcije – ako se ne obezbjedi novo radno mjesto – umanjiti funkcionerima. Staviti u funkciju razvoja sve resurse te na istini i pravdi graditi prosperitet BiH. Za otvaranje novih radnih mjesta potrebno je stvarati uvjete za lakše pokretanje biznisa i poslovanje općenito.
To podrazumijeva da se privredu treba rasteretiti putem promjene poreske politike i smanjenja birokratskih procesa, pokretanje kapitalnih infrastrukturnih projekata, te privlačenje stranih investicija.
Izvor: Al Jazeera
