Svetinja, nazvano prema istoimenom izvoru vode, uređeno je kao veliki park. Sve je uklopljeno sa prirodom: materijali od kojih su se gradili sadržaji su prirodni, a iznenađuje visok nivo čistoće površina. Izletištem upravlja Komunalno preduzeće Bužim i isto se nalazi pod stalnim videonadzorom.Da Svetinja nije specifičan izvor vode, ovo bi bilo jedno obično izletište. Ali za Svetinju se vežu mnoge legende i priče koje se prenose sa koljena na koljeno, ali i vjerovanja zbog kojih ljudi stalno dolaze.
Izvor Svetinje se nalazi na uzvišenju iznad lijepog proplanka. Izvire iz stijene i svojim krivudavim tokom silazi niz liticu. Kao sa svježe opranog veša voda se cijedi niz mahovine i pravi pad sa oko petnaest metara visine. Čuje se to lagano kapanje vode i udaranje od kamenje. Onda, oko podne, voda hukne iz izvora i napravi vodopad koji grmi i čije kapljice osvježavaju unaokolo. Teče tako Svetinja neko vrijeme i opet se povuče.
“Oko podneva i ezana za ikindiju poteče”, reći će jedan mještanin. A ikindija je vrijeme između polovine dana i zalaska sunca. Međutim, vrijeme kada se pojavi vodopad u toku dana nije unaprijed poznato, pa čekanje vodopada predstavlja izazov.
‘I slijepa djevojka progleda’
Legenda o ljekovitosti Svetinje seže daleko u prošlost, u vrijeme kada je ovaj put bio prometan i kada su njime svakodnevno prolazili putnici.
Tako se vjeruje da je šestog dana mjeseca maja tim putem prolazila karavana za Gvozdensko koje se nalazi u Hrvatskoj. U karavani je bila i slijepa djevojka. Putnici su se zaustavili kod izvora vode da sačekaju vodu da poteče. Kada je voda potekla, putnici su se osvježili i napili, a među njima i slijepa djevojka. Iznenada je čudom progledala, a legenda o svetosti vode, i o tome da
su je zbog toga nazvali Svetinjom, živi i danas.
macanovici.net
