Eto, potrefi se da ovaj Bajram dočekam u vašem Cazinu. Lijep vam je ovo gradić, prelijep zaista… I prije sam bio više puta, ali evo ovo mi je prvi Bajram u Cazinu. Inače sam iz jednog isto tako malog lijepog gradića iz srednje Bosne, ali kao i mnogi drugi ”trbuhom za kruhom” u tuđinu otišao, i eto, jedan samo od onih, kako nas vi nazivate, ”stranaca” 😀
Zaista je lijepo bajramsko-praznično ozračje u ovom gradu. Gledam slike s jutrošnjeg Sabaha i Bajrama u nekim cazinskim mjestima… U skoro cijeloj Krajini džamije, MaShaAllah, pune. Ljudi vedri, nasmijani, ma milina brate dragi.
Rekoše mi prijatelji da im je puno žao što sam kasno pristigao, jer je sinoć kod vas bio pravi spektakl, vatromet, i to onaj bajramski, kod vas tradicionalni. Gledam slike neke i divim se, fakat prelijepo.
Međutim, ono što mi se posebno dopalo i što je i razlog da vam kažem ”Svaka čast”, jeste to što je danas, prvi dan Bajrama, neradni dan u Cazinu, i to u pravom smislu riječi. Provozao sam se, što bi se reklo, ”uzduž i poprijeko” i primjećujem ne radi skoro ništa, ni trgovački centri niti ove manje trgovine. Bilo je oko 16 sati. Ne radi Bingo, ne radi ni Robot, ne radi ni Konzum, ne rade ni brojne trafike (kiosci), ne radi ni veliki broj pekara (a imate ih brate svako 200 metara, no neka ih 😉 ) ne rade ni kineski shop-ovi, (respekt i za njih kad poštuju naše blagdane), ne radi ni veliki broj kafića…
Ma svaka vam čast dragi moji Cazinjani, tako i treba, neka i ne radi ništa, praznik je bolan.
Svratio sam na jednu od mnogobrojnih benzinskih pumpi (samo su one čini mi se radile) i onako dok sam čekao da platim, čujem komentarisanje dvoje nervoznih naših Bošnjaka. Žale se kako ne mogu nigdje ništa kupiti, kako ništa ne radi, te kako je, čuj ti to, ovo nezamislivo, jer oni moraju ”nazad”.
Podsmjehujem se onako i kontam u sebi, – ”e pa Bošnjo moj dragi, kupiš sebi sve što ti treba prije praznika, valjda si to naučio tamo gore na zapadu. Ni gore ti skoro ništa ne radi za vrijeme praznika bilo vjerskih bilo državnih, čak šta više, u većini država gore, ni nedjeljom ti ne radi ništa.”
Ali, eto…kako ono kažu : ”Nismo svi isti, teško je svima ugoditi, teško je narodu kolača nakuhati”.
A kad spomenuh kolače, natrpao sam ih se ovog Bajrama k'o nikad. Gdje god sam bio, (kod ovih svojih prijatelja) ma ne smiješ bolan reći da ne možeš ili, ne daj Bože da nećeš. Nema nego pojesti, pa makar hurmašicu, baklavu, čupavac, čokoladni kolač, pa voćni…pa ovaj sok, pa onaj, pa ako nećeš kafu ima kapućino, ima vala i čaja, ima i bureka ako si gladan… I staro i mlado, svi su tako gostoljubivi, gostoprimljivi… Koja gotiva čovječe…
Baš sam se fino proveo, čak i ne žalim, niti me više brige kopkaju zbog toga što nisam neke svoje obaveze stigao završiti. (Eto mi prilike da vam dođem opet 😉 ) .
I na kraju, još jednom, svaka Vam čast Cazinjani, hvala Vam na svemu, posebno mojim prijateljima, na tako velikodušnoj dobrodošlici i gostoprimstvu i želim vam svako dobro i da se opet, ako Bog da, vidimo. Amin.
Bajram Šerif Mubarek Olsun.
