za genocid i zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je ukupno 38 nekadašnjih pripadnika vojske i policije Republike Srpske na više od 600 godina zatvora i tri doživotne robije. Mnogi su se nakon odsluženja kazne vratili svojim životima – neki u Srebrenicu i BiH, a drugi u Srbiju – što smeta žrtvama zločina, piše Detektor.ba.
Na 22. godišnjicu od počinjenja genocida, 12 osuđenih je izdržalo kazne, većinom su umirovljeni i žive na relaciji Bosna i Hercegovina – Srbija, dok je trojici promijenjen identitet.
Nikolić piše knjige
Među njima je Dražen Erdemović, koji je priznao da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske, sudjelovao u strijeljanju Srebreničana na Branjevu (općina Zvornik). Petogodišnju kaznu je izdržao prije 17 godina. Danas živi u jednoj od europskih zemalja.
Erdemović je bio svjedok obrane na suđenju Ratku Mladiću, bivšem komandantu VRS-a koji u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu čeka prvostepenu presudu za genocid i zločine počinjene u BiH. Izricanje presude očekuje se u novembru, podsjeća Detektor.ba .
Momir Nikolić je jedini priznao da je sudjelovao u počinjenju genocida u Srebrenici, u operaciji sistematskog ubijanja oko 7.000 Bošnjaka i deportaciji žena i djece. Prije tri godine je pušten iz zatvora u Finskoj, gdje je služio 20-godišnju kaznu. Bivšem pomoćniku komandanta za sigurnost i obavještajne poslove Bratunačke brigade VRS-a je nakon izdržavanja 13 godina kazne djelomično promijenjen identitet, tako da kad živi van BiH i Srbije, ima drugo ime i prezime. Nikolić je umirovljen i često posjećuje rodnu kuću u Bratuncu, gdje živi njegova majka. Trenutno piše dvije knjige – jedna obuhvaća operacije vođene na području Srebrenice, dok je druga o raspadu bivše Jugoslavije, ali s političkog aspekta. Osim Srbije i BiH, s porodicom živi i na adresi u Švedskoj.
On je samo jedan od mnogih počinilaca koje porodice žrtava i preživjeli viđaju svakodnevno na lokacijama gdje su ubijeni njihovi najmiliji. Predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” Hajra Ćatić kaže da na srebreničkim ulicama redovno sreće osobe koje su sudjelovale u zločinima počinjenim u julu 1995. godine.
“Stalno srećem zločince po Srebrenici. Oko 400 onih koji su na bilo koji način sudjelovali u genocidu radi u policijskim strukturama i državnim institucijama. Imamo popise s imenima tih ljudi. Neki su i profesori na fakultetima. Porodice nikad neće dočekati pravdu”, smatra Ćatić.
Draganu Obrenoviću je također promijenjen identitet nakon što je dobio specijalne mjere od Haškog tribunala. On je, kao nekadašnji načelnik štaba i zamjenik komandanta 1. zvorničke pješadijske brigade Drinskog korpusa VRS-a, osuđen na 17 godina zatvora. Kaznu je odslužio u Norveškoj, nakon čega se s porodicom preselio u inostranstvo.
Kaznu koju im je izrekao Haški tribunal odslužili su i Ljubomir Borovčanin, Vinko Pandurević, Vidoje Blagojević i Dragan Jokić.
Negira genocid
Borovčanin je osuđen na 17 godina zatvora, a pušten je na slobodu u ljeto prošle godine. Sa suprugom i sinovima živi u Bijeljini, gdje je umirovljen. Jedan sin mu je profesionalni košarkaš, dok je drugi nedavno dobio posao na osiguranju u “Termoelektrani Ugljevik”.
Pandurević, bivši oficir VRS-a, osuđen je na 13 godina zatvora, a nakon prijevremenog puštanja na slobodu 2015. godine, živi u Beogradu sa suprugom i sinovima. Član je Kluba generala i admirala Srbije te Udruženja “Zavjet otadžbini”. Napisao je knjigu o iskustvima u Haagu, koja će uskoro biti objavljena.
Pandurević je kazao da nakon puštanja na slobodu ne može dobiti posao kao profesor na fakultetu, ali da osim toga nema problema.
“Neki fakulteti ne žele prihvatiti nekog s mojom prošlosti. Strahuju da će neki novinar ili nevladina organizacija reći da neko s ovim mojim teretom ne može učiti studente”, smatra Pandurević.
On i danas negira da se u Srebrenici dogodio genocid i smatra da je tokom rata postupao ispravno.
Blagojević, bivši komandant Bratunačke brigade VRS-a, osuđen je na 15 godina zatvora. Kaznu je odslužio u Norveškoj i živi kao podstanar u Banjoj Luci, gdje čeka rješenje stambenog pitanja. Vojni je penzioner. Bivši načelnik inženjerije Zvorničke brigade VRS-a, Jokić je osuđen na devet godina. Kaznu je odležao u Austriji, a trenutno živi u Zvorniku.
Četiri osobe osuđene za ratne zločine i genocid u Srebrenici preminule su. Zdravko Tolimir je, prije upućivanja na izdržavanje doživotne robije, preminuo u pritvorskoj jedinci Haškog tribunala. Bivši načelnik sigurnosti u Zvorničkoj brigadi Drago Nikolić umro je dok je boravio na privremenoj slobodi. Osuđen je bio na 35 godina zatvora. Ljubiša Beara je umro prije nego što je upućen na izdržavanje doživotne robije, na koju je osuđen zbog genocida u Srebrenici.
Milan Gvero, pomoćnik komandanta za moral, pravna i vjerska pitanja VRS-a, osuđen je na pet godina zatvora, ali je umro prije nego što je odslužio kaznu, piše Detektor.
Pred Sudom BiH su za zločine u Srebrenici osuđeni i, nakon izdržanih kazni, pušteni na slobodu Vaso Todorović, Marko Boškić, Milivoje Ćirković, Zoran Kušić i Mladen Blagojević.
Pušteni na slobodu
Ćirković se vratio u rodnu Srbiju, gdje se na porodičnom imanju bavi zanatskim poslovima. Za Kušića nema podataka gdje je i šta radi, Todorović se nakon šest godina zatvora vratio u Bratunac, a ni za Boškića nema podataka gdje je nakon što je odležao kaznu od 10 godina.U SAD se vratio Blagojević, nakon što je prije zatvora isporučen jer je davao lažne podatke.
Za genocid i zločine počinjene u Srebrenici, u Sudu BiH i u Haškom tribunalu osuđene su ukupno 43 osobe, na više od 600 godina zatvora i tri doživotne robije. Na više od 30 godina zatvora u Sudu BiH osuđeni su pojedinačno Franc Kos, Zoran Goronja i Stanko Kojić. Nalaze se na izdržavanju kazni.
Jedina osoba osuđena za genocid je Milorad Trbić, načelnik za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a. Osuđen je na 20 godina zatvora i služi kaznu.
Da se u julu 1995. godine desio genocid, prvi put je utvrđeno u presudi Radislavu Krstiću, zamjeniku komandanta Drinskog korpusa VRS-a kojeg je Haški tribunal osudio na 35 godina zatvora. Krstić je 2004. bio upućen na izdržavanje kazne u Veliku Britaniju, ali je zbog premlaćivanja prebačen u zatvor u Poljsku.
Autor: (Avaz.ba)
