RAZGOVOR S TIHOMIROM GERŠNEROM, FOTOGRAFOM, HUMANITARCEM…
Vjerojatno je našim čitateljima poznato ime Tihomir Geršner jer se samozatajni Tiho svako toliko pojavi na Regional Expressu kao autor prekrasnih fotografija zalaska sunca ili drugih lijepih detalja koje ovjekovječi kroz objektiv svog foto aparata. No ovaj razgovor iniciran je tekstom koji se pojavio u Jutarnjem listu u kojem je predstavljen Dinko Rizvić, osoba koja prati sva događanja na graničnom prijelazu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine Maljevac preko kojeg brojni građani dobivaju informacije o stanju na prijelazu ali i u cestovnom prometu. Rizvić je u razgovoru spomenuo kako sve što radi nikada ne bi uspio da nema podršku Tihomira Geršnera, našeg sugrađanina i suradnika Regional Expressa s kojim smo porazgovarali o njegovom zanimljivom i dinamičnom životu.
Možeš li našim čitateljima ukratko objasniti što ti i tvoj kolega Rizvić radite da je vaša Facebook stranica toliko popularna?
Ja i moj kolega Dinko Rizvić koji trenutno živi u Austriji vodimo jednu stranicu po imenu Granični prijelaz Maljevac, takav tip stranice nema na ovim prostorima a vjerojatno i šire jer mi smo svima dostupni u svakom trenutku kada su u pitanju pravila oko prijelaza svih granica u „regionu“ pa zato nas prati 43.000 ljudi iz svih država EX-Yu kao i dijaspora s ovih prostora koja radi i živi u EU.
Ova situacija s Korona virusom je svima otežala putovanja i tu smo imali jako puno pitanja naših pratioca ali najteže nam pada kada netko pošalje poruku da mu je otac ili majka umrla pa traže savjet kako što brže da stignu na sprovod u BiH bez Testa koji je inače obavezan onima koji imaju stranu putovnicu..
Pa imamo slučaj da ljudi koji rade u Sloveniji po nekoliko mjeseci nisu vidjeli svoju obitelj u BiH jer u povratku je obavezna karantena od 14 dana.
Na tu temu smo objavili video zapis koji je pogledalo skoro 300.000 ljudi tj kako jedan naš pratitelj po imenu Nusmir Balić iz mjesta Todorovo pored Velike Kladuše nakon dugo vremena stiže svojoj obitelji u BiH uz zagrljaj i plač dvoje male djece, a ta naša objava je završila i na slovenskoj televiziji POP TV u centralnom Dnevniku.. I još puno problema smo riješili ljudima što samo naš inbox FB stranice zna. Na spomenutoj stranici je strogo zabranjena politika i bilo kakvo vrijeđanje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
Koja je tvoja uloga u svemu?
Moja uloga je da pratim stanje na granicama a u zadnje vrijeme i zakone oko prijelaska granica jer se zakoni iz dana u dan mijenjaju pa to objavimo da ljudi budu upoznati sa svim pravilima granica u cijeloj EU.
Koliko često odlaziš preko granice?
Ja često idem preko granice BiH,, ponekad i do Srbije i Njemačke. Sve skupa cca 10 puta godišnje..
Po tvojim objavama na privatnom Facebook profilu jasno je da obožavaš Cazinsku Krajinu, otkud ta ljubav?
Da istina je da obožavam “Cazinsku Krajinu” ili Unsko Sanski Kanton.. Moja supruga je iz Velike Kladuše a to nije daleko, cca 270 km od mog rodnog Grada Pule..
Krajišnici su inače jako gostoljubiv narod, dat će ti dušu i srce samo da te ugoste na najbolje mogući način, Bujrum što bi tamo rekli i jako lijepo sam prihvaćen u tom kraju kao njihov “Kladuški zet” kako me mnogi tamo zovu..
Tamo je trenutno veliki problem migrantska kriza o kojoj ponekad pišemo na FB stranici jer u tom dijelu ima preko 8000 migranata.
Manji broj njih je smješten u prihvatnom centru i kulturni su pa im i mještani pomažu ali ima ih dosta koji prave probleme mještanima..
Ja sam inače fotograf BKUD Vodnjana čiji je predsjednik Bilal Pekarić i mnoga prijateljstva sam napravio s folklornim udruženjima iz tog dijela BiH, npr. UŽ Mala Kladuša čiji sam i član, UŽ Ašik Kaldrma Podzvizd, KUD Brekovica, KUD Lučka, UŽ Koprivna i sve to uz pomoć čuvara tradicije Hasana Keranovića iz Ponjevića pored Cazina kao i Denisa Beganovića iz Crikvenice a rodom iz Todorova..
Hobi ti je fotografija, baviš se i humanitarnim radom, očito je da voliš ljude. Naljutiš li se ikada na “ljudsku rasu”?
Da, hobi mi je fotografija. Obožavam slikati zalazak sunca ali ponekad i prirodu a sve te slike objavi upravo Regional Express i hvala Vam na tome ali ponekad budem i mobilni dopisnik kad fotkam razne folklorne manifestacije u Istri.
Humanitarnim radom se bavim već dugo. Bio sam uključen u humanitarnoj akciji za samohranog oca iz Savičente o kojem je i Rex pisao pa sam pomogao i mnogima u Veliko Kladuškom kraju a moji Puležani me vjerojatno pamte da se dosta brinem o Muji ili kako ga mnogi zovu Dobra duša Grada Pule. Često mu nosim večeru pa i džeparac da ima ali slabije se fotkam s njim u zadnje vrijeme jer ima i onih pokvarenih koji kažu šta se hvališ ako nekom pomažeš ali „batalim“ ja takve osobe…
I to je problem pojedinaca ili jednog dijela ljudske rase da su prvi na pljuvanju a zadnji u nekoj humanitarnoj akciji.
Toliko od mene, budite mi jaki, vedri i stabilni u ovim čudnim vremenima.
Nenad Marjanović Fric/ Tihomir Geršner
Regional Exspress.hr
