Nekad se košnja na seoskim gazdinstvima, a i velikim ekonomijama u državnom vlasništvu, uglavnom obavljala ručno, da bi razvojem i modenizacijom poljoprivredne mehanizacije takav način danas, gotovo u potpunosti, isčezao.
Kosce na livadama prvo su počele zamjenjivati kosilice koje su vukle konjske zaprege. Industrijkom revolucijom i razvojem tehnologije pojavljuju se različiti tipovi samohodećih motornih kosilica, motornih kosilica na guranje, kosilica koje se priklučuju na drugo motorno vozilo, te različitih vrsta električnih kosilica, a ručna košnja postaje prava rijetkost i polako odlazi u zaborav.
Ručno košenje je veoma zahtijevno, iziskuje izuzetnu fizičku spremnost i kondiciju samog kosca, a prethodno zahtijeva i posebnu pripremu oruđa za košnju – ručne kose, najčešće kovanice, koja obavezno podrazumijeva “klepanje” i finalno oštrenje iste brusom ili, narodnim žargonom rečeno, “navlačenje žice”.
Evo, iskoristli smo ovaj kratki video zapis čiji je autor Miskić Haris Hari, da pokažemo onima koji to do sada nisu imlai priliku vidjeti, kako se to obavlja prvi dio pripreme za ručnu košnju – “klepanje” kose.
Za “klepanje” je potrebna “babica” – statična metalna podloga u vidu nakovnja, “klepac” – vrsta specijalng namjenskog čekića i mirna ruka, koju klepač kose na snimku i slici – Hasan Miskić, očito i ima.
Naredni prilog posvetit ćemo oštrenju kose brusom – završnom “navlačenju žice”, zašta je, kao i za klepanje, potrebna izuzetna vještina.
Ugodno popodne uz zvuke “klepanja”
