Jasmina Ilić, rodom iz Bosanske Otoke, stalno nastanjena u slovenačkom gradiću Komende gazi kroz 57. godinu. Slikovito veli da plovi nemirnom i plahovitom životnom rijekom, u kojoj je bilo i virova, i hladnoće, i prelijepih mirnih luka.
– Zar takve rijeke nisu najljepše? Zar se njima ljudi ne dive?
Ova žena je tokom posljednje tri decenije svoga života preživjela četiri operativna zahvata, od čega su dva na glavi. Bolovala je od rijetke bolesti koju ima svega nekoliko ljudi u svijetu, pobijedila je rak i preživjela čak sedam saobraćajnih nesreća. Nije dozvolila da joj oduzmu i nadu, posljednje što čovjek gubi u životu.
– Bila sam tri godine na štakama, ali se nikada nisam predala, niti odustala. Rekla sam sebi: ima da ustaneš, nećeš biti invalid – otorila je dušu za naš magazin krajiška heroina, zbog čije životne priče, iako je objavljena u kratkim crtama, mnogi nisu ostali ravnodušni.
Dok je pjevala pjesmu „Tebi majko misli lete“, suzu nije mogao sakriti ni domaćin u šou programu „Nikad nije kasno“ Žika Jakšić
Jasmina prvi put za Auru priča detaljnije o životu, punom patnje, bola i tuge, ali i o pobjedama nad svim nevoljama. Kako je pobijedila rak, odakle joj toliko snage i volje za životom? Kaže da je ona živi dokaz kako se u životu mogu pobijediti sve prepreke i nedaće.
Tri godine prikovana za kolica
Sa 19 godina se iz Bosanske Otoke zaputila trbuhom za kruhom u Sloveniju. Bilo je to osamdesetih godina prošlog vijeka. Još je postojala Jugoslavija i još se pjevalo “Druže Tito mi ti se kunemo…” čak i u Sloveniji, gdje je bila članica amaterskog kulturno umjetničkog društva. Dobila je stalni posao u fabrici tekstila u mjestu Domžale. Tu će se i udati, ubrzo roditi kćerku…
Sa Smajom Kovačevićem na sceni
A onda će zla sudbina upetljati svoje prste… Rano ujutro vozila se biciklom do radnog mjesta. Nepažljiv vozač automobila je direktno udario i, tada se činilo, trajno od nje napravio invalida. Kičma joj je stradala…Iz tog perioda se sjeća bolnih slika i poneke suze koju je puštala kada pomisli na svoju petogodišnju kćerku. Strašno je bolno, kaže, kada majka ne može prigrliti svoje dijete….
– Između ostalog, i zbog kćerke sam kazala sebi; Jasmina ti moraš ustati – sjeća se te prve bolne epizode u svome životu Jasmina.
Povrede kičme, ali i pogrešne terapije tri godine su je ostavili prikovanu za bolesnički krevet. Ljekarske prognoze nisu bile nimalo optimistične, bili su je doživotno vezali za štake i kolica.
- . Bila je to velika borba. Kada su me bili svi otpisali, nešto se u meni prelomilo. Rekla sam sama sebi „Jasmina, ti moraš pobijediti!“. Inspiracija mi je bio jedan momak. Zajedno smo boravili u jednom banjskom lječilištu. On je bio u kolicima sa 25 godina, bez obje noge. Ali se borio, bio je strašan borac… On je u meni proizveo borilački i pobjedonosni duh – priča Jasmina.
Sa kolegom Nailom Čauševićem
Trebalo joj je mnogo hrabrosti, odricanja i upornosti, ali je ubrzo shvatila da je ovo bolno iskustvo za nju bilo odlična poruka o tome kako treba živjeti u budućnosti. Teško joj je zaplakati, ne dozvoljava suzi da joj zamti oko. Ipak, pustila je suzu kada je napravila prve korake, trčeći u zagrljaj svojim najmilijim; kćerki i suprugu.
Sedam „saobraćajki“
I taman kada se počela uživati u životu, uslijedio je novi udarac sudbine. Nova saobraćajna nesreća, nove intervencije hirurga, borbe između života i smrti. Izašla je kao pobjednica. I tako sedam puta u toku zadnjih 30 godina života.
- Zaista jeste neobično, čak izuzetan peh imati sedam teških saobraćajnih nesreća. I nakon svake ustaneš, ideš dalje, kao da se ništa nije dogodilo. Čak ne dozvoljavam da me bole ožiljci na promjenu vremena. Živim kao da se ništa nije dogodilo – kaže Jasmina.
Viziju životne pobjede Jasmina je imala i kada su joj otkrili rak na maternici, neke bakterije u sluznici nosa, kvržicu na vratu (sve su to, kaže, „blagodeti“ koje ne zaobilaze onkološke pacijente). Bilo je to tokom 1991. i 92. godine. Izdržala je četiri hirurške intercencije, od čega su dvije izuzetno zahtjevne (na glavi).
Na humanitarnim koncertima često je u društvu sa Bahrom Šljivar
– Iz svega sam izašla kao pobjednik, mada mi kao i svakoj ženi nije bilo lako suočiti se s takvom dijagnozom. Nisam dozvolila ni da mi rak uništi život. On je atakovao na moje tijelo, ali nikad nisam dozvolila da osvoji moj um. Nisam ja u bolničkom krevetu razmišljala o svojoj smti, već o novoj pobjedi – priča Jasmina, a sve to nastoji ilustrovati hrabrim, jakim, prkosnim tonom u glasu. (pokušajte zamisliti jednu nježnu ženu, a ona to jeste, kako zvuči dok prkosi sudbini).
Sve ove godine borbe sa najtežim iskušenjima Jasmini nije bilo do pjesme. Nije ni plakala, ni pjevala. Zapjevat će za svoj pedeseti rođendan. Bilo je to 2010. godine, godinu dana nakon što je operisala rak na ženskim organima.
Elegentna i izazovna na sceni
„Uvijek sam iz lošeg izvlačila dobro. Nikad nije kasno, u to me je život uvjerio – kaže ova izuzetno prijatna sagovornica i sjajna interpretatorka sevdaha. Njeni uzori su Zaim Imamović, Himzo Polovina, Silvana Armenulić, Zumra Mulalić, Vida Pavlović…
- Moraš sebe najviše da voliš, moraš da budeš duhovno jak… i sve ćeš prepreke pobijediti – poručuje Jasmina.
Do sada je Jasmina održala 58 humanitarnih koncerata
U znak zahvalnosti životu, zadnjih godina je odlučila da se posveti humanitarnom radu. Po Sloveniji, Austriji, BiH… organizuje humanitarne programe za pomoć djeci oboljeloj od raka. Svojim pozitivnim duhom pokušava dokazati da ništa nije nemoguće. Do sada je održala 58 humanitarnih koncerata.
Na kraju smo joj postavili pitanje, koje joj svi postavljaju mnogi – kako uspijeva sa toliko operacija, lomova, tereta na duši… da ostane nasmijana, optimistična, snažna, vitalna…. Uz to, a to svi primjećuju da je iz godine u godinu sve ljepša i mlađa!
I publika, i žiri su bili zatečeni Jasmininom muzikalnošću, životnom snagom, borbom i sevdalinkom kao terapijom
– Ljubav, optimizam, vjera, pjesma, darivanje… me održavaju u životu i podmlađuju. Moje terapije su voće, povrće, sokovi, pozitivni ljudi, optimizam i sevdah pjesma. To me održava u životu – kazala nam je na kraju Jasminka – Jasmina Ilić, i dodala da „nikada u životu ne treba sjediti skrštenih ruku i ne predavati se“.
Kako je stigla do „Nikad nije kasno“
Nakon drugog kruga, Jasminin put je zaustavljen u sjajnom šou „Nikad nije kasno“. Publika je dala prednost kandidatu iz Crne Gore. Međutim, postoji mogućnost da je vrate na scenu ovog projekta, jer je i veliki broj onih koji je vole slušati. Njene su interpretacije sevdah pjesama „zarazile“ čak i članove žirija.
- Nisam opterećena plasmanom. Meni je važno da sam se pojavila na toj pozornici. Nosim naljepše utiske. Prezadovoljna sam, jako je puno tamo pozitine energije. To čovjek mora da doživi. Pobijedila sam, jer sam zapjevala u ovom projektu – kaže Jasmina.
Objašnjava zašto se osjeća kao pobjednica. Konkurisala je još pretprošle godine, bila na audiciji, dobila pozitivne kritike. Ali, je niko nije zvao.
- Bila sam zaboravila na to. Sama sebi kazala da od toga nema ništa, jer me nisu zvali skoro dvije godine. A onda je stigao poziv… Ja sam pobijedila – kazala nam je Jasmina.
Zasvirao harmoniku nakon 20 godina
U emisiji „Nikad nije kasno“, u drugom krugu se pojavio i harmonikaš Ferid Dervišević, rođak junakinje naše priče. Ali, i brat po sudbini! Ni njega život nije mazio. Ukrali su mu radost ljekari, nakon rođenja sina. Tuga ga je oborila jer su njegovom sinu dali pogrešnu vakcinu.
Propust je uočen nekoliko mjeseci kasnije. Povratka nije bilo nazad. Medicinari nisu imali rješenja. Omer, koji je do tada i tugu i radost „liječio“ harmonikom, odložio je dugmetaru.
I nikada nije zasvirao do februara 2018. godine, u na pozornici šoua „Nikad nije kasno“. Pratio je Jasminu dok je ona pjevala „Tebi majko misli lete“. Niko u studiju nije se mogao suzdržati da suzu ne pusti. Zaista su scene dirljive…
- Feridov sin je danas punoljetan momak. Vraćen je u život, pobijedio je. Svi smo zbog toga sretni – kaže Jasmina.
(Ekrem Milić/aura.ba)
