Hamdija Šaranović i Asim Grahović dvojica su čestitih ljudi iz Nerminovog komšiluka i Nerminovi saborci iz proteklog rata. Stavljaju se na maksimalno raspolaganje, samo da se krene u što hitnije pokretanje humanitarne akcije pomoći za svoga saborca i njegovu porodicu. Ne žele čuti za čekanje i odlaganje!
„…Nermin je tek bio napunio 18 godina kada se ‘zapucalo’. Svi njegovi planovi o bezbrižnom i sretnom mladalaštvu pali su u vodu kada je shvatio da valja uzeti pušku u ruke i krenuti dušmanima na mejdan. Pod tranšeje, u brda i na planine, na kiši i snijegu. Domovina je Nerminu bila preča od djevojaka! Ni nakon završenog rata Nermina život nije
mazio…“Kada smo, jedanaestog decembra prošle godine, na poziv njihovog imama, posjetili prvi put ovu šesteročlanu porodicu, uručili smo im skromnu novčanu pomoć i jedan paket sa osnovnim životnim namirnicama. U tom trenutku više nismo mogli. Ali, nismo se mogli ni pomiriti sa bolnim saznanjem da čovjek koji je za nas bio spreman dati život, sada leži u staroj trošnoj kući (tuđoj) i bespomoćno gleda u svojih četvero dječice.
Znali smo, s jedne strane, da za Nermina moramo učiniti više, s druge strane, strepili smo to „više“ poduzeti. Tek što smo uspješno završili humanitarnu akciju izgradnje kuće za beskućnika Mehu Heganovića, pobojavali smo se kritika da opet tražimo, da ponovo apelujemo i molimo. I tamam kad smo možda i zapali u zamku traženja izgovora za odlaganje konkretne akcije bar do proljeća, na scenu stupaju dvojica ljudi spremnih na sve samo da se Nerminu pomogne…
Sa svim kapacitetima i mogućnostima Islamske zajednice i našeg socijalnog fonda „BERIĆET“ stavljamo im se na raspolaganje, čineći dovu Uzvišenom da podari berićeta i hajra u ovome. Iako je ova plemenita akcija, od samog početka išla u koordinaciji sa „Berićetom“, možemo kazati da je naš najveći doprinos, za ovu dvojicu neumornih ljudi, možda bio upravo taj što im nismo ‘smetali’, a istovremeno uvijek bili na raspolaganju za svaki vid podrške i pomoći. Ipak, nije beznačajno spomenuti da smo putem naših dobročinitelja i sergija koje smo organizovali u džematima, ovoj porodici uručili blizu 14.000 KM.
Hamdija i Asim alarmiraju medije, dovode boračka udruženja, kucaju na sva vrata gdje znaju ili čuju da bi moglo biti koristi. Medžlis putem „Berićeta“ i svojih džemata organizira sergije i druge vidove pomoći, načelnik Općine koordinira uvezivanje brojnih građevinskih firmi u doniranju materijala…
KUĆA KUPLJENA U REKORDNOM ROKU
Po ko zna koji put naš narod je ‘osvjetlao obraz’ i pokazao svoju dobrotu i suosjećajnost sa drugima u nevolji. Bez želje za bilo kojim oblikom patetike, želim otvoreno kazati da, od momenta kako se bavim humanitarnim aktivnostima, nisam svjedočio većoj solidarnosti našeg naroda sa drugima u nevolji i nisam vidio veću ujedinjenost u ljudi dobru.
Za nepunih mjesec dana od pokretanja akcije, već u januaru, na namjenski otvorenom računu za porodicu Hairić, bilo je dovoljno sredstava da se kupi kuća, što je ubrzo i učinjeno. O svemu tome ste vi uredno obavještavani. Svo vrijeme, paralelno sa radovima na renoviranju kuće, vođena je briga i o Nerminovom liječenju. Pored kemoterapija koje prima u Sarajevu, Asim i Hamdija su mu uvijek pri ruci za brojne ‘birokratske’ zavrzlame koje podrazumijeva svaki odlazak u KC „Koševo“ u Sarajevu…
PLANIRALI JEDNU, KUPILI DVIJE KUĆE
Prije nekoliko dana, Hamdija i Asim su nam saopštili kako na računu ima sasvim dovoljno sredstava da se kuća u potpunosti opremi i završi, te da određeni dio čak ostane osiguran za Nerminovo liječenje. Htjeli su se konsultirati oko prijedloga koji su dobili od jednog broja donatora. Naime, kada su se nekim donatorima zahvalili kazavši im kako ne treba više novaca, dobili su prijedlog da ipak prime donacije, a ako već toliko pretekne, da pomognu nekom ko je u sličnoj situaciji. Složili smo se sa tom idejom i prepustili njima da predlože šta, u tom smislu, učiniti. Sugerisali smo im da to svakako bude uz Nerminovu saglasnost.
Već nekoliko dana poslije kupljena je kuća sa dunumom zemlje, odmah preko puta kuće koju smo kupili za Nermina i njegovu porodicu. Vlasnik koji nije mogao ni sanjati ovakvu nafaku je Nerminov brat Semir Hairić. Semir i njegova hanuma su oboje bili borci Armije R BiH. Njegova supruga je ratni vojni invalid. Oboje su nezaposleni, a pored toga još imaju bolesno dijete koje uskoro mora na operaciju grudnog koša.
Da, dobro ste pročitali – svi vi koji ste pomogli i zbrinuli Nermina, zbrinuli ste i krov nad glavom poklonili još jednoj porodici. Koliko je to veliko i plemenito hajr-djelo, teško je opisati na ovaj način. Molim Dragog Boga da svakom od onih koji su na bilo koji način bili dijelom ove zasigurno najpozitivnije priče u Bosni i Hercegovini u posljednjem desetljeću, podari da u duši osjete sreću i zadovoljstvo zbog toga.
„Ovaj naš čin useljenja Nermina i njegove porodice za nepuna tri mjeseca u njihovu novu kuću i kupovine kuće za još jednu porodicu, kupljenih dobrotom našeg naroda, budi nam nadu da čovjek čovjeku ipak nije vuk, nego prijatelj i brat! Nisam mogao naći prave riječi kako da se zahvalim svima vama, dragi narode, koji ste nas podržali u našoj želji da pomognemo našem Nerminu. Ne zamjerite nam zbog toga. Hvala vam od srca! Hvala i Medžlisu IZ i džematima na najvećoj pojedinačnoj donaciji u ovoj akciji. Hvala i socijalnom fondu „BERIĆET“, koji je prvi pomogao ovoj porodici i upoznao narod sa njihovim stanjem, a i nama cijelo vrijeme bio na raspolaganju i podršci. Hvala medijima i brojnim firmama, a opet kažem, posebna hvala dobrom narodu iz svih krajeva svijeta, bez kojih mi ovo ne bi uspjeli. Volio bih da budete i vi sretni bar u pola k'o mi što smo sada.“
Prelijepo je to opisao i očima punih suza-radosnica rekao Hamdija Šaranović.
Nakon ovih riječi, Asim je predao ključeve novom vlasniku Nerminu Hairiću koji je prvi prešao prag svoga novog doma. Kada su prisutni ušli u kuću, nisu mogli skriti suze radosnice, ali ni svoje čuđenje urađenim poslom i prelijepo sređenom kućom, u kojoj je sve novo. To oni zaslužuju, a vi ste im to omogućili, dobri narode! Borci nikada nisu tražili da jedu ‘zlatnim kašikama’, ali ovo je primjer kako se odužuje i kako se zahvalnost iskazuje nekome ko je svoju mladost ostavio po vrletima Vlašića i drugih bosanskih planina i dolova, braneći Domovinu, braneći nas!
U dovi smo molili Milostivog Gospodara da im u njihovoj kući podari smiraj i bereket (blagoslov). U dovi smo se sjetili i svih dobrih ljudi koji su bili dio ove lijepe priče. Neka vam Uzvišeni Bog podari dobro oba svijeta, a vašom sadakom neka vâs i vaše bližnje štiti i čuva.
Vjerujemo da ćete se složiti sa nama da je ovo jedna od najljepših i najpozitivnijih ‘priča’ koja govori o začudnoj dobroti našeg naroda.
Podijelite je, učinićete i time dobro djelo!
** USKORO SLIJEDI I VIDEO od vrijedne ekipe sa RTV SANA, koja je cijelo vrijeme medijski pratila ovu akciju.
Senad ef. Omić, koordinator humanitarnih i socijalnih aktivnosti MIZ S. Most i fonda „Berićet“