Ekipa portala , posjetila je porodicu Zlate i Nermina Begovića koji, sa svojih četvero maloljetne dječice žive u nedovršenoj kući u mjestu Vrhovska u Bužimu. Prilikom posjete porodici smo uručili paket s prehrandbenim namirnicama u vrijednosti od 100 KM kojeg je donirao naš stalni čitatelj iz dijaspore.
I Nermin i Zlata su nezaposleni, iako su tokom ljetnih mjeseci oboje radili mnoge fizičke poslove i za mizernu dnevnicu kako bi svojoj dječici priuštili bar ono najosnovnije. Zlata je išla brati maline ali i sakupljala šumske plodove a Nermin je i pored tih poslova išao raditi kod mnogih građevinskih poduzetnika kada bi ga pozvali. Na taj način su polahko ali pošteno gradili svoju malenu kućicu i prehranjivali djecu. U njihovom mjestu svi ih poznaju kao poštene i radišne. No, da život zna biti surov i nepredvidiv, potvrđuje nam i njihova priča.
Naime, Zlata je oboljela, a kako nema nikakvog zdravstvenog osiguranja, morala je sama snositi sve troškove liječenja. To je, između ostalog, iscrpilo svu njihovu jako malu ali pošteno i teško stečenu ušteđevinu. Dolaskom hladnijih dana i Nermin je sve manje posla imao dok su troškovi bivali sve veći. Tako su ostali bez novca ali i onih osnovnih, za život neophodnih sredstava. No i pored toga nisu tražili nikakvu pomoć od nikog. Nisu je tražili ni tad a ni sad, već su njihovu tešku situaciju primjetili njihovi prijatelji te im odlučili pomoći a uz teško dobivenu saglasnost od njih, pomoć su potražili od humanih ljudi preko društvenih mreža.
” Iskreno da vam kažem, meni je teško o tome i pričati, stid me je jer mi nismo nikad od nikog tražili ništa ma kako teško nam bilo. Bilo je bolje sve dok ja nisam obolila. Nisam mogla više ići raditi a Nerminova dnevnica nije nam mogla biti ni za režije. Evo prema ovim papirima iz bolnice, možete vidjeti koliko sve košta i šta sve bi ja trebala obaviti, i koje sve lijekove kupiti, ali pola od toga je ne mogu jer nemamo para… ”– suznih očiju i drhtavim rukama nam pokazuje dokumentaciju iz bolnice, i s teškim uzdahom nastavlja – ”Ali najbitnije mi je da su mi djeca sita, odmah i ja lakše trpim sve ovo. Neka Bog dragi nagradi svakog onog ko nam je pomogao. Skoro je bila jedna žena te nam donirala laminat, a dobili smo i nešto sanitarija. Hvala posebno i Senadu Bajrektareviću iz Johovice, koji je sa svojim komšijama i rodbinom prikupio i dovezao pun kombi stvari i odjeće za djecu. Stvarno nisam imala ništa…Ono što bi najviše voljela uraditi jest da nekako ovu vlagu iz kuće izbacimo. Strah me da mi djeca ne obole…”
Ova priča ujedno je i poziv svim ljudima velike duše i srca, svim humanistima širom Krajine i regiona, da u okviru svojih mogućnosti pomognu i ovoj porodici, da obraduju i ovu nejaku dječicu. Njima je svaka pomoć dobro došla, bilo u novcu ili u namirnicama, odjeći za djecu ili u građevinskom materijalu. Oni se nalaze u mjestu Vrhovska u Bužimu, nemaju za sad nikakav broj žiro-računa a kontakt broj telefona je : 060 33 59 605.
(cazin-danas.com
