Teška je to noć bila za Bihać, za Krajinu, vijest se širila širom Bosne i Hercegovine, susjednih zemalja, ali i dijaspore. Svi su se digli na noge, odlučili su pomoći Bihaću, Krajini, novac se “slio” sa svih strana.
Danas je skoro četiri godine od te, tužne i teške noći, odgovornih niti na vidiku, policije, tužilaštva i sudovi svih nivoa šute. “Da bar kažu slučajno je, nije niko kriv, ali da se zna.”, riječi su koje smo mogli prije godinu-dvije čuti na ulicama u gradovima Krajine, a danas ne spominju Kantonalnu bolnicu, osim ako sami ne završe u njoj pa ili imaju ili nemaju sreće da imaju uslugu kakvu očekuju.
Prisjetimo se video priloga i izjava tadašnje državne, federalne, kantonalne i gradske vlasti, nažalost zbog kratkoće pamćenja građana moramo ih podsjetiti na ono u šta su nekad vjerovali, u šta su se nadali i zaboravili
Prilozi su samo dio procjena štete i obećanja, a bilo ih je mnogo. Podsjetimo da je prvobitna procjena štete bila preko 20 mil. KM, da bi nakon vještačenja struke i procjene struke šteta bila umanjena i za 10 puta.
I od tad počinje agonija srca zdravlja Krajine, pojedini tvrde da je sve bilo s razlogom, da dešavanja u zdravstvenom sektoru i javnom i privatnom nakon požara jasno oslikavaju zašto je ta katastrofa nekima i više nego dobro došla.
Nažalost ni tad kao ni danas nema političke odgovornosti ni ljudske, tada ministar zdravstva USK Murić Amir i direktor Kantonalne bolnice Hajrudin Havić nisu podnijeli ostavke iako bi to bilo potpuno logično i normalno u zemljama koje su pomogle tu bolnicu. Tako danas imamo situaciju da opet direktor ni neko od ministara u određenom momentu ne pomišljaju na ostavku kada im se dogodio slučaj Balaban, kada je šteta javnim sredstvima opet skoro milionska, ili će tek biti?
U državi punoj apsurda, čak možda i nije apsurd ako direktor Kantonalne bolnice očekuje ovacije i aplauz ukoliko obnovi bolnicu javnim sredstvima ili ukoliko plati javnim sredstvima reviziju nalaza doktorice koju u datom momentu nije suspendovao, već ju pustio da radi nalaze koje kasnije mora revidirati. Isti taj direktor kojeg više ne želimo niti imenovati, vodi kuću koja je cca 14 mil. u dubiozi, a za pohvalu mu služe priznanja Gradskog vijeća i pojedinih udruženja, dok istovremeno na svakom koraku nažalost možemo čuti iste ili slične riječi naših sugrađana: “Bio sam u Kantonalnoj bolnici, morao sam kupiti ovo, nemaju ono, ovaj aparat ne radi, a onaj će raditi.”. Prst na čelo svi trebaju staviti, za 10-15 godina i vaša i naša djeca će trebati ići na Univerzitet, morat će nekad kod liječnika, možda i na operaciju, mislite da ćete i za 10-15-20 godina biti direktori, premijeri, ministri ili slično? Nećete, znate i vi, znamo i mi! Nije život samo 4 godine mandata ili 8 ili 12, čemu laž i nerad, ne samo ovi danas, već i oni prije i oni prije.
Prilog Al Jazeere od prije nekoliko mjeseci u kojem premijer zna zašto nema obnove jer prvo Grad Bihać ima svoj korak pa Vlada USK, a prije nekoliko dana direktor uči premijera kome se treba obratiti za to
(Izvor: USN.ba)
MM
