Ni u jednom gradu na Balkanu ne čuvaju tako vjerno tijekovine SFRJ kao u Velikoj Kladuši, gradiću na zapadu BiH
O tome svjedoči više od 1.000 članova Udruženja “Josip Broz Tito”, a na svakom koraku su obilježja bivše domovine koju, u inat političkim razlikama među Kladušanima, gotovo niko ne osporava.
Kajtaz Sabljaković, poznatiji po nadimku Kajto, svoju roštiljnicu “Kvarta”, gde sa razglasa odjekuju pjesme o Titu i Jugoslaviji, ukrasio je obilježjima SFRJ.
– Mi i sada živimo u vrijeme Staroga, tako se osjećamo. Ne priznajemo druge vladare ni države osim Tita i Jugoslavije – priča Kajto pokazujući Titove slike, reljefe, postere, razglednice i fotografije sa skupova posvećenih uspomeni na bivšu državu i pokojnog predsjednika.
Sulejman Muhamedagić, predsjednik kladuškog SUBNOR-a i bivši partizan koji gazi devedeset i drugu jesen, hvali se redovnim posjetama Kumrovcu, Kući cvijeća u Beogradu, Titovoj pećini u Drvaru, Jajcu i drugim mjestima ovjekovječenim slavom tokom NOB-a.
– Ne odustajemo od mladalačkih ideja i vojničke zakletve. Kakvi bismo to bili ljudi da često mjenjamo stavove i ideologiju. Posebno smo sretni što nam se pridružuje sve više omladine, koja sa poštovanjem govori o Titu i Jugoslaviji. Osuđujemo veličanje fašističke ideologije koja se, na veliku sramotu, podstiče u pojedinim mjestima i državama iz našeg susjedstva – upozorava Muhamedagić.
Njegove navode potvrđuju naši sagovornici u Velikoj Kladuši. Veljko Jančić, učitelj u penziji, koji je ovdje davno došao iz Slunja, a njegova supruga Zora iz Bosanskog Petrovca, ovaj grad i ljude je davno zavolio.
– Jugoslavija se ovde ogleda višestruko, ponajviše u tolerantnim odnosima među ljudima, poštovanju različitosti pa i bratstvu i jedinstvu, ma kako to nekome zvučalo kao prevaziđena forma, više nego u jugonostalgičnom folkloru kojeg ima mnogo – ispričao nam je Jančić.
Da se ovakva politika neće mjenjati uvjerili smo se u kancelariji Laburističke stranke Fikreta Abdića, novog načelnika opštine, gde su takođe slike i obilježja Josipa Broza Tita. Ulice u Velikoj Kladuši nisu mjenjale nazive u ratnom i poratnom vremenu. Zovu se po imenima narodnih heroja i partizanskih prvoboraca čije biste su u centru grada, preko puta obnovljene pravoslavne crkve.
– Glavna ulica je Maršala Tita, koja se ukršta sa Ulicom Ibrahima Mržljaka, prvoborca iz Velike Kladuše i Milana Pilipovića, narodnog heroja iz Kozarske Dubice koji je ovde učestvovao u podizanju ustanka 1941, a poginuo na Uni kod Bihaća. Kozaračka spaja ulice Đure Pucara Starog i Tone Horvata – pojasnio nam je bivši načelnik Admil Mulalić rekavši da je to volja mještana, da predratna imena ulica nikoga ne iritiraju kao ni dvojezične table naselja, na latinici i ćirilici gotovo na svakom mjestu, bez obzira na to što ovdje ubjedljivu većinu imaju Bošnjaci. Inače, na posljednjem popisu oni su se izjasnili kao ostali jer i dalje sebe smatraju Muslimanima a takav odgovor nije ponuđen.
Sevdalinka i srpska dvojka
U programu Radija “Velkaton”, popularnog medija u ovom kraju, dominira muzika svih naroda i narodnosti bivše Jugoslavije.
– Nemamo nikakvih barijera, niti nas zanima da li će nekome zasmetati naš programski koncept. Emitujemo pjesme svih pjevača, bez obzira na njihovu nacionalnu ili neku drugu pripadnost. Pokazalo se da to slušaoci odavde iz Kladuše, iz Krajine, ali i naši u Americi traže, od sevdalinke do srpske dvojke – kazao nam je Sead Purić, vlasnik, voditelj programa i tvorac “Velkatona”, kojeg ovdje smatraju i važnim hroničarem kladuškog kraja.
(Izvor: blic.rs)
