Među 21 sahat-kulom podignutom za vrijeme turske uprave u Bosni i Hercegovini, koje predstavljaju značajne arhitektonske objekte klasične osmanske arhitekture, jeste i ona u Mostaru.
Pretopljeno zvono
Mostarska Sahat-kula, proglašena nacionalnim spomenikom BiH, nalazi se u mahali Brankovac, u čaršiji kao poslovnom dijelu grada koja se nekad nazivala Kazaska, po majstorima kazazima. Visoka je 16 metara, ima pravougaonu osnovu i piramidalno četverostrešno krovište.
Poznati turski putopisac Evlija Čelebi u svom djelu „Sejjathaname“ spominje Sahat-kulu „s čijeg se zvonika zvuk čuje na daljini od tri sata hoda“, što je bila uobičajena mjera za udaljenost.
U informaciji Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH navodi se da je „legator Fatima-kaduna Šarić podigla Sahat-kulu u Mostaru prije 1636. godine“. O Šarića kaduni postoji i narodna pjesma koja glasi:
„Zareče se Šarića kaduna/ u mahali među hanumama/ „Jest tako mi dina i imana/i tako mi šehri–ramazana/sagradiću mekteb i munaru/ i veliki sahat u Mostaru/ nek se čuje preko Bišća ravna/ Velagića i Blagaja grada/ a da nije Bišine/ čulo bi i Nevesinje.“
U historijatu o Sahat-kuli ostat će ubilježeno ime Avdage Bjelavca, sahadžije iz Mostara koji se brinuo o satnom mehanizmu.
Za vrijeme austrougarske uprave, neposredno prije njenog sloma 1917. godine, vlasti su zvono skinule i pretopile za ratne svrhe i jedno je vrijeme Sahat-kula izgubila svoju funkciju. Ponovo se našao dobrotvor, ovaj put to je bio Bajram Bijedić, trgovac iz Mostara, koji je 1919. godine uspio sat popraviti o svom trošku. No, sedam godina kasnije satni mehanizam se pokvario i Mostar je ostao bez javnog sata iz osmanskog perioda.
Tek nakon Drugog svjetskog rata pristupilo se restauraciji Sahat-kule i postavljanju sata koji je nabavljen iz italijanskog grada Trebina kao poklon tamošnje firme gradu Mostaru. To se desilo 1981. godine prilikom svečanog otvaranja spomen-kuće Džemala Bijedića, koja se nalazi prekoputa Sahat-kule.
Mostarski hroničar i publicista Šemsudin Zlatko Serdarević kaže da je tokom posljednjeg rata sat stradao te da je ponovo postavljen 1999. godine zahvaljujući tadašnjem gradonačelniku Mostara.
Izmjena stepeništa
– I ovog puta sat je poklonila ista firma iz grada Trebina. Nebrigom gradskih vlasti sat ponovo ne radi i ne čuje se zvuk zvona na koji su se Mostarci navikli. Lično sam učestvovao u narudžbi Gradske uprave Mostara i pripremama za postavljanje novog sata iz italijanskog grada Trebina, koji je u Mostar donio poznati turistički poslenik Mili Bijavica. Tada je ugrađen ne samo sat nego i potpuno nov satni mehanizam, Kula je opravljena i temeljito su izmijenjeni unutrašnje stepenište i spratni podesti. Nažalost, nebrigom današnjih gradskih vlasti od 2000. godine niti se čuju otkucaji niti se može vidjeti koliko je sati – ogorčen je Serdarević.
Javašluk za osudu
Serdarević ocjenjuje da je Sahat-kula dragocjenost u turističkoj ponudi, jer je proglašena nacionalnim spomenikom BiH.
– Za svaku osudu je takav javašluk, jer danas satnu ploču prekriva trava kao znak totalnog odsustva svijesti o njenom značaju. Sam bih se kao građanin podobro zastidio da kojim slučajem dođu u Mostar predstavnici firme koji su nam sat poklonili da grad bude gradskiji – naglašava Serdarević.
Autor: M. SMAJKIĆ
avaz.ba
