U stara, dobra vremena, rječica Slapnica na području velikokladuške oćine bila je nadaleko poznata po vodenicama. Od njezinog izvora u Todorovu, pa do ulijevanja u rječicu Glinicu u selu Brezovo Polje bilo ih je na desetine. Gotovo svako veće selo imalo je svoju vodenicu u kojoj su mještani mljeli pšenicu, ječam, zob, kukuruz.
Dolaskom elektrike i elekričnih mlinova, vodenice su brzo gubile utrku sa vremenom i navikama. Jedna za drugom prepuštane su zaboravu. Mnoga vodenička kola su zauvijek stala. Zamukoše huk vode u badnjevima, tutnjava vodeničkog kamena i zveket čeketala. Tu i tamo samo ostaci temelja svjedoče da su bile vodenice potočare.
Raspredanje priča
Na ovoj rječici, koja je po slapovima dobila ime i koja je prirodna granica između sela Brezovo Polje i Grabovac, u vremenima kada se sporije živjelo i imalo vremena napretek, rađale su se brojne priče koje su se graničile sa mistikom.
Dok se mljelo žito i čekalo na red u vodenicama se ispredale i prepričavale mistične pripovijesti od kojih se kosa dizala na glavi. Maštoviti, “usmeni” pripovjedači prenosili su priče po selima od kojih su sačuvane do današnjih dana.
Temelji mlina Bauk
Prema kazivanju najstarijih mještana iz ovdašnjih krajeva, najviše priča se “isprelo” u mlinovima Bauk i Gliban koji su bili udaljeni jedan od drugog oko “trista koraka”. Može se čuti ovo:
– Zbog priča čudesnim prikazama, aždahama, vukodlacima i mrtvacima odjevenim u bijelo, koje su se prema kazivanju najstarijih pojavljivali na putu koji pored mlina Glibana vodi prema naselju Vranograč, ni danas nije lijepo tuda sam proći.
Misterije mlina Bauk
Uklesano ime Muhedinović Sulje
Mlin Gliban, koji se nalazi nadomak puta na samom rubu većeg močvarnog gliba, po kome je dobio ime, a koji je služio svojoj namjeni sve do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog svoje nesvakidašnje gradnje i starosti koja ga svrstava u ovdašnje kulturne spomenike čeka restauraciju. Prema sadašnjem stanju ukoliko se to brzo ne dogodi mogao bi postati rujina kao što je slučaj sa mlinom Bauk koji se smatrao najstarijim mlinom na Slapnici, o čemu svjedoči ostatak temelja na kome je uklesana 1928.godina.
U narodnom vjerovanju Bauk je predstavljao strašilo, sablast, odnosno posve neodređenu prikazu u mraku od koje je prolaznike hvatao strah. Misteriozne pojave, koje su ljudi čuli i vidjeli u gluho doba noći u blizini vodenice mlin Bauk i danas se spominju u okolnim selima.
Jezivi krici i vilinsko kolo
Temelji mlina Gliban, oronuli mlin Bauk, tri dvena mosta, česma Arifa Dukića, pilana Matije Pajića, pritok rječice Slapnice Krečanski Potok, kao još neki materijalni biljezi svjedoče da se svojevremeno na ovom prostoru odvijao buran život mještana Brezovog polja, Grabovca i drugih sela.
Temelji mlina Bauka nijemi su svjedoci priča koje se i danas mogu čuti, a neki tvrde i vidjeti. Naime, u gluho doba noći mogu se vidjeti pored vode kako „vile i vilenjaci igraju kolo“, a neki opet vele kako zbog vike i jezivih krikova „zagluše uši i samo najhrabriji to mogu slušati“.
(Mustafa Smajlović/
macanovici.net
