Mira Čavlović – Jalić, iz Laktaša zahvaljujući velikoj upornosti i želji savladala je opančarski zanat. Rukotvorinama sam se počela baviti davno još kao mala djevojčica , počelo je sa vezom na obilnom bijelom platnu koje se izvezeno kačilo na zid iznad peći .Zatim je išao vez na panami pa pletenje sa 13 godina sam si sama štrikala prekrasnu bijelu haljinu dugu jako koju sam nosila sigurno deset godina možda i više.
Potom je tu bilo pletenje za djecu hlačice, džempere kapice i još mnogo toga. Da bih na kraju stigla pre 6 godina do izrade opanaka koje sam nakon mnogo godina vratila na naše područje. Opanci su se kod nas prestali izradjivati još davne 1968 godine.
Opanci koje ja izradjujem prave se od prave kože i to nekoliko vrsta kože : goveđi boks ,teleća i kozija koža iako ih ja često izrađujem i od drugih vrsta kože sve zavisi šta se naruči. Za izradu jednog para opanake obično se utroši do 3 dana jer proces izrade opanka traje i pošto se radi sa nakvašenom kožom kad se stavi na kalup oni moraju da se suše pa se tek onda dodaje kaiš i radi đonjenje.
Moji opanci su već otišli u cijeli svijet na sve kontinente. Bili su na sajmu u SanPetesburgu i Moskvi po mjesec dana zatim u Minhenu, Linzu a kod na u Bosni i Hercegovini skoro u svim gradovima .Opanke naručuju folklorna društva naručuju se za krštenja i svadbe i za svakodnevnu upotrebu gdje ih dosta naručuju stranci a pošto radim i opanke sa stiklom i mlađe generacije ih žele nositi.
Nema neki poseban opanak koji volim da radim volim da ih radim sve i ja zaista volim da ih izrađujem jer je to naša tradicija i to je nešto što su naši preci nosili i ja sam sretna što ih radim. Pošto izrađujem opanke da bih krug zatvorila prije par godina sam počela sa izradom narodnih nošnji da bi napravila zatvoren krug sa ručnim radom .Tu ima haljina sukanja ručno vezenih carapaka, kapa, pregača prsluka, pojaseva ima mnogo toga i uglavnom ih izramujem po narudžbi.
Izrada opanaka je zahtjevan posao i imam dva sina koji su naučili jedan dio izrade opanaka nisu još spremni da urade sve. Iskreno se nadam da će naučiti sve i da će nastaviti raditi, bilo je mnogo onih koji su željeli naučiti ali su brzo odustali kažu da je teško. Poruka mladima je da svoju istoriju, kulturu i tradiciju trebaju da čuvaju i da budu ponosni na nju jer šta je narod koji to nema
Autor:
Hasan Keranović
izvor
macanovici.net
