Glavni imam MIZ Rudo
Kao što je i svakodnevnica teža, tako je i zajednički iftar ljepši, a teravih namaz radosniji u malim, povratničkim zajednicama poput one u Rudom, malom gradu u istočnoj Bosni, jednom od onih koji naglo ostaju bez svojih stanovnika. Procjenjuje se da na području općine živi oko 200 povratnika, a Medžlis IZ Rudo klanjanje teravih namaza organizira u Kara Mustafa – pašinoj džamiji u gradu i nekoliko mesdžida.
– Ove godine je primjetno manji broj ljudi nego ranijih godina, jer nam se ramazan pomjera u maj, a naša dijaspora godišnje odmore ima tek polovinom jula. Teravih namaz se klanja u Strgačini, Omačini i Rudom. Nastojim da i u svim džematima gdje imamo izgrađene mesdžide organizujem teraviju, tako da svaku noć mijenjamo lokaciju. Jednu teraviju klanjamo u džamiji u Rudom, drugu u Mioču, onda u Ustibru, te u mesdžidu u sklopu Memorijalnog centra u Starom Rudom. Džematlije su uglavnom stariji ljudi, bolesni, udaljeni od grada i bez prijevoza, pa nastojim da nas okupim. Nekoliko starijih ljudi iz Mioča ovdje ne može doći, ali nas 15-ak iz Rudog kad odemo tamo onda to njima puno znači. Nastavljamo dobru praksu da u svakom od sedam džemata sa obnovljenim džamijama, organizujemo zajedničke iftare i tu se okupi i po stotinjak osoba, razgovara se, vide se ljudi – kaže Mehrudin ef. Genjga, glavni imam MIZ Rudo.
U prisustvu nekoliko džematlija, a povremeno i nekog od putnika koji preko Rudog putuje za Sandžak, u Kara Mustafa – pašinoj džamiji uči se i mukabela.
Hiljade Ruđana život je vezao za neke druge adrese u Bosni i u svijetu, ali u najboljem od svih mjeseci u godini mladi ruđanski imam ih poziva da ne zaborave zavičaj. – Kada dođete u Bosnu, u Sarajevo, ne zaboravite Rudo, svoje rodno mjesto, dođite, obiđite mezarja i proučite fatihu, posjetite svoj toprak i komšije koje su tu. Pozivam Bošnjake da se, ako nisu u mogućnosti ramazan provesti ovdje, barem odazovu na neki od iftara i da dođu na Bajram namaz, da nam džamija bude puna – kaže Genjga.
Prvi poslijeratni imam u Rudom
Mehrudin ef. Genjga prvi je poslijeratni imam u Rudom, gdje već godinama živi sa porodicom. Ima dvoje djece koja idu u školu u Rudom. – U početku je za djecu bilo malo specifično, ali iz dana u dan se ostvaruju komunikacije i danas su aktivni i u školi, na treninzima fudbala. Problem sa djecom ovdje je što ih je sve manje i manje, jer u Rudom djeca kad završe osnovnu školu imaju mogućnost da upišu gimnaziju ili da upišu za automehaničara jedne, a druge godine za vozača. To roditelje natjera da moraju promijeniti adresu boravka, kako bi svojoj djeci mogli omogućiti neko bolje školovanje – ističe Genjga.
Autor: Al.B.
