Živio nekada jedan siromašan čovjek i ništa nije imao sem konja. Kruh je zarađivao na taj način što je tjerao svog konja na sve moguće radove. Preko cijelog dana je radio siromah sa svojim konjem.
To dosadi konju pa jednom reče gazdi: – Dobro gazda, zašto ostali ljudi uprežu dva konja kad oru njive, voze drva, sijeno, a ti mene samog tjeraš? Ovdje se sam mučim. Cijele dane se vrtim u krugu – vučem drva, orem zemlju, vučem sijeno. Radimo tako danima, teško je tebi, a meni je još teže.
A gazda veli – odgovor je vrlo prost i jednostavan – ja živim časno i pošteno, a kad malo zaradim para ima da kupim još jednog konja, pa će biti odmah lakše meni, a još lakše tebi.
Autor: Hasan Keranović
macanovici.net
