IZVORNA GRUPA KUMOVI PONJEVIĆI CAZIN 
Izvorna grupa “Kumovi” Ponjevići kod Cazina
Izvorna grupa “KUMOVI” se sastoje od tri čovjeka, koji njeguju stare izvorne pjesme koje su se prije pjevale u onom davnom prošlom vaktu. Incijator osnivanja izvorne grupe jeste Suljo Keranović iz sela Ponjevići nedaleko od samog grada Cazina. Njegovi ahbabi (komšije) također su prihvatili njegovu ideju i tako je Fikret Duraković kao i njegov brat Rešid Duraković isto iz pomenutog sela pristali na osnivanje izvorne grupe KUMOVI. Oni i jesu u stvari već kumovi, pa su tako i svoju izvornu grupu tako nazvali KUMOVI.
I tako korak po korak osvajali su publiku svojim pjesmama širom Krajine, a i Bosne i Hercegovine, kao i susjednih drzava. Svojim nastupima uvijek su oduševili publiku, a aplauzi koji duze traju, to je sami dokaz da ih narod rado sluša i poziva na razne manifestacije. Na svaki poziv su se rado odazivali, kako kažu sve u nadi da se izvorne pjesme odtrgnu od zaborava, te kako imaju nadu da će ih moći prenijeti na mlađu generaciju. Cazin je uvijek bio prepoznatljiv po vrijednim (kulturno-umjetničkim udruženjima)) koji se stalno trude kroz razne aktivnosti da njeguju našu tradiciju. Moramo spomenuti da je Izvorna grupa “KUMOVI” iz kraja Ponjevići.
Riječ tradicija potječe od latinske riječi “traditio”, što znači: predaja, usmeno širenje s koljena na koljeno (priča, pouka, vjerovanja, običaja i sl), vijest, običaj, navika. Također ima i sljedeća značenja: predanje; prenošenje pismenim ili usmenim putem kulturnih tekovina i moralnih nazora prvenstveno na mlađe generacije.EVO NEKIH FOTOGRAFIJA IZVORNA GRUPA KUMOVI
“https://www.macanovici.net/wp-content/uploads/2017/03/17029015_1633420116674235_929823198_n.jpg”>
Izvorna grupa KUMOVI iz Ponjevića bili su učesnici na snimanju poznatog Krajiskog sijela, koje je organizovao njihov komšija Hasan Keranović. Rado se odazivaju na razne manifestacije, kako kažu žele da sačuvaju izvorne pjesme od zaborava, kako bi prenijeli na mlađu generaciju koja nam dolazi. U prošlom vaktu ovakve su se pjesme pjevale na raznim sijelima, prelima, svadbama, pa čak i kad bi se radilo u njivama, od kosidbe trave, oranja njiva u daljini bi se čula sloga insana i vesele pjesme.
U danasnjem vaktu sve je manje prela, ali eto mi se trudimo barem malo da kroz nase izvorne pjesme, da se mnogi sjete onog divnog proslog vakta.
Sve je to tako kako jest, a dokle će biti tako – ne znamo… ipak, tradiciju treba čuvati da ne tone u tihi zaborav.
Autor: Hasan Keranović
