Koracima tradicije korz naš Grad Cazin. Zahvaljujući mom radu i načinu očuvanja tradicije, u proteklih nekoliko dana svjim radom prezentirao sam i postavku Bosanske sobe. Bilo je to takvo vrijeme, o kojem se danas samo priča, a možda za koju godinu će izumrijeti pa i svaka priča o njima i njihovom načinu života.
Danas kao da se stidimo sami sebe, svoje tradicije, svoje kulture, okrenuli se ko biva zapadu, sramota nekom reći od kud je došao i šta je radio u svom životu. Neće nas zapad, da je htio u mnogo čemu bi nam pomogao, a ne nudio samo ono što narušava naše bh. društvo.
A ja – ja sam ostao i dalje na trnovitom putu, možda jednom putu kroz koji mnogi nebi ni hodali, a ni šetali. Koliko za mene znači “tradicija i običaji” i ovog puta sam dokazao i pokazao sa svojom postavkom “Bosanske sobe” u našem Gradu Cazinu, koja je bila izložena u sklopu manifestacije Cazimska priča.
Sav trud, vrijeme, znoj i energiju uvijek sam ulagao za očuvanje tradicije, ali da kažem bilo je momenata da odustanem – da kao i mnogi drugi uzmem kofer sa malo robe i krenem na zapad….ali džaba Bosnu i Hercegovinu da ostavim to ne želim. Moju postavku “Bosanske sobe” moram kazati da je posjetilo veliki broj mojih prijatelja, sugrađana, ali i veliki broj naših Bošnjaka koji žive u dalekom svijetu, a moja postavka Bosanske sobe upravo im je vratila na neka lijepa sjećanja iz njihovog djetinjstva. Kako god bilo – da bilo ja sam ponosan na svoj volonterski rad i način očuvanja tradicije i običaja.
A ja – nikad neću da se stidim odakle sam, ne stidim se svoje nane i njene šarene šamije, svoje mame i njenih šarenih dimija na kat. Neću! Zaista mi nije bilo teško biti svih šest dana na manifestaciji sa postavkom Bosanske sobe, ponosan sam što sam mogao da izdržim svaki sat i svaku minutu. Postavka Bosanske sobe bila je otvorena od 10:00h pa sve do 22:00h.
Danas kao da nemamo vremena ni za najbližu rodbinu, ni prijatelje, radije ćemo sjediti uz chat, facebook i ispričati se, nego da idemo na kahvu i uživo popričamo, ipak to nam je trošak, nema se vremena, a bome i daleko, treba kupiti miloštu… Naši preci su ostavili mnogo toga nama u amanet, njih danas više nema, ali su nam ostale mnoge uspomene, savjeti i po neka požutjela fotografija koja nas podsjeća na neka dobra minula vremena.
Kako god da bilo, ja ću i dalje raditi na očuvanju tradicije i običaja. Ovom prilikom moram se zahvaliti posebnim svojim prijateljima koji su mi pomogli oko same postavke Bosanske sobe, Mersudinu Atajiću i Emiru Macanoviću. Posebno hvala medijima, RTV Cazin, Radio Cazin, Portal Macanovići, Portalu Reprezetnt.ba koji su popratili moju postavku Bosanske sobe. Hvala Visit. Cazin što su me pozvali da budem dio njihove manifestacije sa čarobnim kutkom i postavkom Bosanske sobe.
Posebne zahvale idu medijskom pokrovitelju Portalu Macanovići.net!
