Moja je sreća u životu što volim putovati, pa u mnogim prilikama sretnem i upoznam interesantne osobe. Svojim tihim koracima dolazim u Sloveniju, tačnije u Ljubljanu u posjetu kod svoga ahbaba Smaila Dautovića.
Naime, posjetio sam njegov čarobni privatni muzej po nazivu Smajin Muzej. Moglo bi se reći da se magneti privlače snažnije pa tako je posebno zadovoljstvo upoznati velike entuzijaste, uspješne ljude, donatore, ljude golemog životnog iskustva. Zato će vam ovaj tekst i fotografije ispod reći puno više od mojih redaka. Čitajte, vidite i vrijedi zapamtiti to ime, jer moj ahbab Smail Dautović je na ponos Bosni i Hercegovini. Smail je rođen u malom selu Marijanovac nadomak Velika Kladuša, Bosna i Hercegovina
Život ga je odveo davno u Sloveniju, gdje i dan danas živi i svoj privatni Muzej i dalje uređuje i mnogi su na njega i njegov rad ponosni – a bome i tako se i ja na njega ponosim. Hvala ti ahbabu što se možemo ponositi s tobom i izvan Bosne i Hercegovine. “
Ko ne pozna Smaila Dautovića taj je juče došao u Ljubljanu.” Smail Dautović je: muž, otac, djed, punac, biznismen, humanitarac, dobrovoljni davaoc krvi, član međunarodnog saveza policije, radioamater, donator, član streljačkog saveza, filantrop, patriota, učesnik omladinske radne akcije Šamac-Sarajevo ’78 (ORA), na sve to skromno odgovara: “za familiju, zajednicu, državu i prijatelje sam spreman puno toga učiniti.”
U njegovom muzeju koji nosi naziv SMAJIN MUZEJ su mnogima poznati i nepoznati predmeti i eksponati: magnetofoni, telefoni, gramofoni, šivaće mašine, kinoprojektori, televizori, videokamere, stari novac, video rekorderi, značke, razglednice, gramofonske ploče, suđe, knjige, halat, pegle, mlinovi za kahvu, audio i VHS kasete, ćilimi, poštanske markice, manji komadi namještaja (kredenac, skemlije) , narodna nošnja, stari servisi, i tako dalje.
Na istom smo putu, kada je riječ o sakupljanju starih eksponata. Ovo je bila moja prva posjeta njegovom čarobnom Muzeju, koji ima posebnu čar, kao da svaki njegov eksponat ima svoju priču, priču možda koja nema kraja…
Moram da se posebno zahvalim svom ahbabu Smailu koji me je dočekao i lijepo ugostio u svom čarobnom Muzeju. Tom prilikom sam ga pozvao i u posjetu mojoj Bujrum kući u Ponjevićima.
izvor,,
macanovici.net
