SANSKI MOST…..U selu Gornji Kruhari, udaljenom petnaestak kilometara od Sanskog Mosta, teškim životom i u krajnjoj neimaštini, bez elementarnih egzistencijalnih uslova, žive Persa (80), Jela (72) i Mladen (76) Vokić. Radi se o dvije sestre i bratu koji su cijeli životni vijek posvećeni jedno drugome i kažu kako se nikada u životu nisu razdvajali dijeleći sreću i nesreću ovozemaljskog bivstvovanja. Istina, Jela dodaje kako je u braku provela tri godine s čovjekom koji ju je, međutim, u jednom trenutku ostavio i oženio se s drugom, nakon čega se ona vratila bratu i sestri.
Uslovi u kojima žive ovi ljudi su izrazito teški, jer se u poslijeratnom periodu u ovo selo vratio veoma mali broj stanovnika i mahom se radi o ljudima u poodmaklom životnom dobu. Vokići su u vihoru rata morali napustiti zavičaj, te su u izbjeglištvu proveli punih 13 godina, živeći u jednom selu pored Laktaša, a potom su se vratili u rodno selo. Kažu kako žive bez ikakvih izvora prihoda, te da su im u proteklom periodu novčano i materijalno pomagali članovi rodbine i razna humanitarna udruženja. -Sve je manje ljudi koji nas poznaju i koji brinu o nama. I oni umiru, a ova mladež je poptuno drugačija. Sem toga, sva rodbina nam je daleko, neko u Banjaluci, neko u Novom Sadu i Beogradu, mnogo ih je i u inostranstvu, a kad si daleko od očiju daleko si i od srca, kaže Jela. Ističu kako je pomoći sve manje i da su već u životnim godinama kada se nisu u stanju baviti poljoprivredom.
-Imamo zemlje i svake godine zasijemo nešto povrća. Međutim, godine su stigle, leđa bole a motika sve teža. Došlo vrijeme kad se nigdje ne može bez štapa, kaže Mladen. Sestre i brat žive u kući koja je poslije rata obnovljena donatorskim sredstvima, ali je zbog nekvalitetno izvedenih radova sve teže boraviti u njoj. Kažu kako struju imaju, ali da koriste samo jednu sijalicu i stari tranzistor koji je jedina njihova veza sa svijetom. Pitke vode nemaju, već su prinuđeni da koriste stari bunar, a posuđe i rublje peru na obližnjem potoku. Satrce često obilazi Milutin Majkić, jedan od rijetkih mladih ljudi koji se poslije rata vratio u rodno selo i zasnovao život na ovim prostorima. Vokići kažu kako im je on stalno pri ruci i da pomaže koliko može. Za tešku životnu sudbinu ove porodice nedavno su saznali i u Crvenom krstu u Sanskom Mostu, a sekretar ove organizacije, Hamza Alagić, ističe kako su pokrenuli aktivnosti da ih uvrste na listu socijalno ugroženih građana kojima je neophodna pomoć.
-Ovi ljudi nemaju u blizini nikog od bližih rođaka da im može pomoći. Još uvijek imaju lična dokumenta iz Laktaša i mi smo pokrenuli proceduru da ih prijavimo u Sanskom Mostu, kako bi mogli dobiti nove lične karte, kaže Alagić. Životnu situaciju ove porodice iskomplikovao je i slučaj od prije mjesec dana, kada je starija sestra pala i povrijedila nogu. Alagić kaže kako su njihovi volonteri ustanovili da je noga slomljena, te su prije nekoliko dana staricu odvezli u ovdašnji Dom zdravlja gdje joj je pružena neophodna pomoć. Dodaje kako su za Vokiće osigurali prehrambene i higijenske potrepštine, a ovom prilikom on je apelovao na javnost i sve dobre ljude koji su u mogućnosti, da pomognu ovoj porodici koja je u vrlo teškoj životnoj situaciji. Zlatan ČEKIĆ
Reprezent.ba
