Nishad Tatarević, najmlađi ubijeni u porodici Tatarević iz Zecova kod Prijedora, da je danas živ, imao bi 43 godine. Vjerovatno, oženjen i s djecom, sada bi se igrao pored zasijanih kukuruza i pšenice uz kuću u ovom ljetnom julskom danu. Ili bi, kao i drugi danas, ovog nedjeljnog jutra, pio kahvu sa svojom ženom i čekao da mu se djeca probude i umije ih julsko sunce.
Njegova majka je Hava Tatarević koja prkosi vremenu. Hava je bošnjačka i bosanska heroina koja je pored svega ostala živjeti. Ona se i danas na bolničkom krevetu u Prijedoru sjeća svoga Nishada od prije 25 godina. Islam nas uči da ko ubije nevinog čovjeka kao da je ubio cijeli svijet. U samo ovoj porodici Tatarević ubijeno je sedam svjetova, sedam čovječanstava. Šest sinova i njihovog uca ubili su oni koji su mrzili ljude. Oni njih mrze i danas.
Istog ovog vrelog jula prije 25 godina isti heroj s početka teksta, u istoj porodici i u istom mjestu ubijen je kao i njegovih još peterica braće i otac. Danas će na godišnjicu njihovog ubistva biti otvoreno šehidsko turbe za 139 šehida u Zecovima.
Godišnjica genocida nad Tatarevićima
Danas je 25. godišnjica njihovog ubistva. Godišnjica kada su šest sinova i otac u jednoj porodici odvedeni i ubijeni. Još do kraja nije sprovedena istraga zašto i gdje su odvedeni, još niko nikada nije odgovarao za ovaj zločin počinjen u Prijedoru gdje se dogodio genocid nad Bošnjacima. Tačno se zna da su to bile i počinile srpske vojne snage sastavljene od domaćih rezervista i dobrovoljaca koji nikada nisu odgovarali za zločin nad porodicom Tatarević i nad mnogim zločinima u Prijedoru nad Bošnjacima i Hrvatima.
Republika Srpska, koja je danas jedan entitet u BiH, nastala je na ovom zločinu, nastala nad ubijenim Nishadom 1992. na današnji dan. Taj entitet uprljan je bošnjačkom nevinom krvlju, uprljana je Evropa koja je dozvolila da se na svojoj zemlji dogodi genocid. Predsjednik tog entiteta Milorad Dodik ne može, a da ne bude sukrivac ovog zločina jer je pravni sljednik onih egzekutora koji ubiše Nishada, njegovu braću, oca, mnoge rođake, prijatelje i komšije. On je predsjednik iste one Republike srpske kojoj je bio predsjednik Radovan Karadžić koji je izvršio genocid, urbicid i sve druge cidove nad Bosnom i Hercegovinom i njenim nesrpskim stanovništvom.
Milorad Dodik sa sebe lično može saprati krivnju ukoliko procesuira stvarne krivce i uhvati zločince te pokrene istragu koju porodica preživjelih Tatarevića čeka punih 25 godina, četvrt stoljeća. Samo tada se može saprati krivnja sa njega. A do tada za Nishada i njegove izravno je kriv i odgovaran Milorad Dodik, predsjednik Republike srpske, entiteta izraslog iz genocida bošnjačke Nishadove krvi, pod čijom zastavom je vojska RS-a ubijala, palila, rušila, klala, silovala, protjerivala sve što nije srpsko.
Tražimo odgovorne
Za ovaj zločin mora neko odgovarati, mora snositi posljedice. Ukoliko do sada nema pomaka da se istraga sprovede i dovede do konca, mi preživjeli Bošnjaci prstom ćemo upirati u Milorada Dodika jer do njega je i na njemu odgovornost ovoga zločina nad Tatarevićima. Ukoliko nije on odgovoran neka nam onda kaže ko je odgovaran. Neka se izjasni. Eto, izjasni se Dodiče, izjasni se ti koji si naslijedio ratnog zločinca Radovana Karadžića i koji si predsjednik Republike srpske, a koja je nastala nad Nishadovom krvlju i Tatarevićima, nevinim Bošnjacima Prijedora koje još uvijek tražimo. Neka je rahmet Nishadu, njegovoj braći i ocu, ali neka je i pokoj Dodiku jer pokoja mu treba da se suoči sa prošlošću šta je RS radila Bošnjacima na čijem je on sada čelu.
Admir Muhić (danas Tatarević)
Muharem je rođen 25.05.1939.
Senad je rođen 28.04.1961.
Sead je rođen 09.06.1963.
Nihad je rođen 24.06.1968.
Zilhad je rođen 20.10.1969.
Zijad je rođen 06.05.1972.
Nishad je rođen 14.07.1974.
Svi su ubijeni 23.07.1992. u Zecovima kraj Prijedora.
Muharem je imao 53 godine.
Senad je imao 31 godinu.
Sead je imao 29 godina.
Nihad je imao 24 godine.
Zilhad je imao 23 godine.
Zijad je imao 20 godina.
Nishad je imao 18 godina.
