ovom članku vam donosimo nešto o našim cazinskim prezimenima. Sigurno vas je zanimalo kako su na ovo područje dospjeli Topići, Kapići, Pjanići, Ćoralići…, a na vašu zanimaciju mi donosimo odgovor.
29. septembra 1578. godine u osmanlijske ruke je od hrvatskih plemića koji su se borili pod habsburškom zastavom pao i grad Cazin. Iako ga Radoslav Lopašić u svojoj knjizi “Bihać i Bihaćka krajina” opisuje kao grad koji ne dolikuje varoši, dodaje da je Cazin najznačajniji grad na lijevoj obali Une.
Cazin je 27. septembra 1578. godine napao Ferad-paša sa 30.000 vojnika i 2.000 konjanika, te ga uz jaku topovsku paljbu zauzima u roku dva dana, prema Lopašiću. Tada je crkva pretvorena u džamiju koja i dan-danas stoji na mjestu, nama poznatija kao Gradska džamija u Cazinu. Padom crkve je pao i stari grad, budući da je u to doba bilo izrazito učestalo da se bogomolje grade unutar utvrda.
Prije ponovnog osmanskog osvajanja, Cazin je nakratko bio osvojen od strane carske habsburške vojske, koji su iskoristili malobrojnost Osmanlija zauzevši čaršiju. No, Osmanlije su se konsolidovale i silovitim napadom Ferad-paše ponovo preuzeli kontrolu nad, danas najvećim gradom u Krajini.
No, da se vratimo temi koju smo započeli. Kako su dospjela prezimena u Cazin? Sve je povezano sa događajem navedenim iznad. Osmanlije su tokom prvog zauzimanja Cazina opsjedale grad danima, te nisu uspjeli osvojiti ga tako brzo kao što su očekivali. Branioci su pružali strašan otpor, ali su i sami bili svjesni da neće još dugo moći izdržati. Par mještana je odlučilo da se, kako Lopašić kaže, “pravi utvarama”, te su imitirali različite vrste ljudi, radi zastrašivanja.
Tako su se neki pretvarali da su šepavi, topalasti (hromi), magarci, da su pijani, ćoravi (slijepi) itd.
Kada je osmanski vezir ušao u grad sa svojom vojskom, zarobio je te osobe koje su se pretvarale i odlučio im poštediti živote. Ali, “za kaznu”, morali su se i oni i njihove porodice prezivati onim u šta su se pretvarali.
Tako su u Cazinu nastala neka prezimena, od kojih su određena i dan-danas prisutna:
– Šepić (pretvarao se da je šepav), Topić (topalast, hrom), Ćoralić (ćorav), Pjanić (pijan), Magarašević (magarac)…
Kako su se širile te porodice na više članova, nastajala su i sela koja se i danas zovu po prezimenu tih porodica.
(Cazin.BA)
