Nove tehnologije nam olakšavaju život, ali zbog njih, nažalost, stari zanati ostaju u sjeni i polako izumiru. Jedan od takvih zanata je pletenje predmeta od pruća.
Novi običaji
Proizvodnja sepeta i korpi zahtijeva vješte ruke, ali i dobro oko za odabir najkvalitetnijeg materijala. Sve ove osobine ima Sadik Kovačević iz cazinskog naselja Brezova Kosa koji ne odustaje od ovog skoro zaboravljenog zanata.
– Svi oni koji kupuju, pitaju ima li korpi ne kažu ima li sepeta kao što je nekad bio slučaj. Sepet je starinski naziv, a ja sam ih počeo izrađivati od svoje dvanaeste godine – kaže Kovačević.
Zanat je naučio uz svoga oca koji je bio poznat majstor za sepete.
– U početku samo sam mu pomagao i radio sitnije stvari. Htio sam izrađivati sepete, ali otac nije dao. Znao sam tada otići čuvati ovce i dok kiša pada, plesti sepete. Nešto kasnije otac mi je dozvolio i počeo sam raditi s njim. Sedmično smo radili i pravili i po 23 komada – kaže Kovačević.
Dodaje da se nekada na sajmu u Cazinu prodavalo i 150 sepeta u jednom danu. Danas je drugo vrijeme i svoje proizvode uglavnom prodaje pred kućnim vratima. Za Sadika kao vrsnog izrađivača pletenih predmeta čulo se i van naše zemlje, tako da veći dio sepeta ide u Sloveniju. Kupci mu, kaže, plaćaju 10 eura za jedan komad, dok je u Cazinu cijena nešto niža.
– Ja odavno ne radim za domaće kupce, već za inozemstvo. Tamo je cijena viša pa ovdje manje radim i imam solidna primanja. Ne može se tu neki novac uzeti, sve je to od danas do sutra, ali najvažnije je zdravlje – priča Kovačević.
Opada interes
Žalosti ga, kaže, sve manji broj ljudi koji se bave poljoprivredom, jer samim tim svake godine opada i interesiranje za njegovim proizvodima. Ipak, kaže Sadik, neće odustati i korpe će izrađivati sve dok ga zdravlje bude služilo.
Nema pruća
Kovačević ističe da mu najveći problem u poslu kojim se bavi cijeli život predstavlja nabavka materijala za rad. Do kvalitetnog pruća u današnje vrijeme teško je doći, a sirovina je najvažnija za kvalitet proizvoda.
Radio krajina
