Ljubav prema tradiciji Hasan Keranović iz cazinskog naselja Ponjevići gaji od malih nogu. S ciljem da svim našim sugrađanima, ali i brojnim posjetiteljima približi davna minula vremena, nedavno je otvorio vrata svoje „Bujrum kuće“ u kojoj se mogu pronaći gotovo svi oni predmeti bez kojih život ljudi sa ovog podneblja nekada nije bio moguć.
Za Hasana ste zasigurno čuli, a ako niste ili ako želite saznati nešto više o mlađem čovjeku koji se već smatra najvećim čuvarem krajiške tradicije i običaja, jednostavno pogledajte njegov Facebook profil i sve će vam biti jasno.
Ovaj Cazinjanin oživljava stare, gotovo zaboravljene običaje, narodnu nošnju, muziku i hranu svog zavičaja, on poučava na koji to način želi pokazati kako su živjeli naši roditelji, djedovi, pradjedovi, desetljećima ranije. Naša krajiška tradicija koja se prenosila sa koljena na koljeno gotovo bi već potpuno iščeznula da se nije pojavio Hasan kao inicijator vraćanja starih običaja životu. Naravno, ima još puno sličnih muzeja, ali manjih po broju eksponata.
Ovdašnja kulturno-umjetnička društva i udruženja žena povezuje sa sličnima u okruženju pa i šire i čest je gost dešavanja organizatora manifestacija na ovu temu, a što, ponavljamo, možete pogledati na njegovu Facebook profilu.
– “Džaba svima dvorovi i kapije od zlata, jer nigdje rahatluka za mene nema kao u mojoj Bujrum kući, koju su do sada posjetili brojni prijatelji iz Zagreba, Gospića, Slovenije, Austrije, Italije, Španije i Kanade”, ističe Keranović.
Želja mu je, kako kaže, da ovo mjesto bude hram kulture i historije, a Bujrum kuću su već posjetili brojni naši sugrađani i stranci. Iako Hasan još uvijek radi volonterski na očuvanju tradicije i običaja, ponosan je na podršku koju je dobio od svojih prijatelja, rodbine, komšija i poznanika. Nada se da će i vlast jednog dana “progledati na oči”, shvatiti njegovu borbu i trud koji on ulaže za saps tradicije i kulturne baštine. No, i dalje ostaje vjeran tradiciji uprkos svemu i svima.
Iza Hasanovih leđa stoji puna sehara pozitivnih djela, s kojima je krunisao svoj “mukotrpni put”. Put kojim hodi je put očuvanja adeta, a svakim danom dokaziva i pokaziva koliko on zaista svojim srcem i dušom radi volonterski da se tradicija očuva od zaborava. Bilo je to takvo vrijeme, o kojem se danas samo priča, a možda za koju godinu će izumrijeti pa i svaka priča o njima i njihovom načinu života.
– “Danas kao da se stidimo sami sebe, svoje tradicije, svoje kulture, okrenuli se k’o biva zapadu, sramota nekom reći od kud je došao i šta je radio u svom životu. Neće nas zapad. Da je htio, u mnogo čemu bi nam pomogao, a ne nudio samo ono što narušava naše bosanskohercegovačko društvo. Mnoge sofre, sa kojih se nekada jela najslađa hrana, su danas zabačene i zaboravljene. Miris vruće pogače i somuna zamjenio je bijeli kruh, pa smo tako danas i zdravi. A ja – nikad neću da se stidim odakle sam, ne stidim se svoje nane i njene šarene šamije, svoje mame i njenih šarenih dimija na kat. Neću!”, ponosno govori Hasan.
– “Nemamo danas vremena ni za najbližu rodbinu, ni prijatelje, radije ćemo sjediti uz chat, Facebook i ispričati se, nego da idemo na kahvu i uživo popričamo. Ipak, to nam je trošak, nema se vremena, a bome i daleko, treba kupiti miloštu… Naši preci su ostavili mnogo toga nama u amanet, njih danas više nema, ali su nam ostale mnoge uspomene, savjeti i poneka požutjela fotografija koja nas podsjeća na neka dobra minula vremena. Bez tradicije i kulture, mi smo kao drvo bez korijena“, ističe naš sugrađanin, zakleti i vječni čuvar onog najljepšeg i najvrijednijeg od iskona.
