Ja sam bio otac kojem su drugi donosili i djecu mi hranili. Patio sam jer neko drugi mojoj ženi kupuje mahramu, a ja ne mogu. Sramota me bilo ljudi koji donose i pomažu, te sam počeo sam da radim i pokušavam naći pare za liječenje. Odem prvi put na pijacu i prodam dvije-tri flaše, malo, ali elhamdulillah. Drugi put dođe žena i kaže da li bi mi mogao dati jednu teglu meda, jer nema ništa. Ja joj dam teglu i napišem iznad štanda “Ko nema, nek uzme, halal je” i od tada je to naš znak na svim proizvodima, istakao je Mustafa.
Životna priča Mustafe Alajmovića je nevjerovatna priča o snazi ljudskog uma, ljubavi prema supruzi i vjeri. Ovaj brezanski rudar prodaje domaće džemove i sokove, a ispod cijena piše kako besplatno daje svoju robu onima koji nemaju novca da plate, uprkos tome što sav taj novac sakuplja za liječenje svoje teško bolesne supruge.
Mustafa je proteklog vikenda boravio u Cazinu, gdje je prodavao svoje proizvode, a od svakog prodanog proizvoda 1 KM ide u humanitarne svrhe, za pomoć porodici iz Donjeg Vakufa.
Po dolasku u Cazin, vrlo brzo je prodao veliki broj svojih proizvoda koje svi hvale, ali isto tako se uvjerio u gostoljubivost Krajišnika.
Cazinjani su se pokazali u svom najboljem svjetlu iskazujući humanost, ali i prijateljstvo prema ovom rudaru koji se pozitivno iznenadio onime što ga je dočekalo u Cazinu. Dobri čaršijski ljudi dočekali su ga ispred stare zgrade medrese sa doručkom, kasnije i kahvom, ostalim osvježenjima, čokoladicama, voćem, sa svim onim što je ovom humanisti bilo potrebno.
– Vi koji niste iz Cazina… Najbolje ljudi pokazuju kakvo je ovo mjesto. Kakva ljubaznost, koja velikodušnost, i koji imam vlada u ovim ljudima. Ne vidim puno pokrivenih hanuma, al’ se islam i iman osjeti u njihovom srcu, braćo i sestre,naglašava Mustafa.
Pored hrane i pića, Cazinjani su mu ponudili i smještaj, dokazujući svoju velikodušnost.
Iznenađen ljubaznošću i dobrotom ljudi u ovom gradu, Mustafa je pozvao sve koji ga prate da se pridruže u dovama za Cazin i Cazinjane:
– Tako dobrih insana ovdje ima. Kao nigdje u Bosni, ovdje u Krajini, u Cazinu, osjetio sam takvu ljubaznost, takvu srčanost da sam se čak i ja iznenadio… Stotine ljudi su me posjetile, stotine ljudi mi je prišlo da me zagrle i kaže da sam ja njima inspiracija, kako sam ja njih podstakao da čine nešto dobro, a zapravo oni mene podstiču da činim dobro. Ovakva sloga se rijetko gdje može vidjeti.
