Šerifa Seferovića iz Lipovače u Bosanskoj Gradišci svi znaju kao veselog i vrijednog čovjeka. Zaprežnim kolima obilazi deponije smeća i kontejnere i prikuplja sve ono iz čega može izvući fening ili marku. A toga je sve manje. Koronavirus donio je Šerifu nove probleme i veliki rizik. Bubrezi su mu skoro otkazali pa je redovan pacijent na hemodijalizi i veoma je rizična grupa kad je u pitanju nemilosrdni virus. Sreli smo ga na semaforu, čekao je da se prestroji lijevo, ka centru grada.
– Evo, vidiš, brate, bubrezi mi otkazali, a pomoć zakazala. Ja ti živim na mašinu. A nema se od čega živjeti. Osmero djece i žena čekaju kao ptići. Bojim se ove korone, vidiš da sam i sebi i konju stavio maske. Jer, ako mi konj ugine, i mi smo gotovi. Nemam nikakve pomoći, a valjalo bi bilo šta – kaže Seferović.
On svakog dana zaprežnim kolima prijeđe na desetine kilometara. Vrlo često ne nađe ništa što se može unovčiti.
– Sakupljam stari metal, ali gvožđa je sve manje, pokupiše oni s kombijima i kamionima. Obradujem se i hrani, odjeći i obući, svemu što se može iskoristiti. Ali, gubim snagu, izmršavio sam i pitanje je koliko ću još moći izdržati – rekao je Šerif.
Zeleno svijetlo na semaforu prekinulo je naš razgovor. Šerif je otišao svojom zapregom ka gradu, nadajući se da će mu pojavljivanje u javnosti pomoći. Ko zna, možda i urodi plodom.
