U svom domu u Vogošći i ovog ramazana prisjećaju se prvih dana upoznavanja, a presretni jer danas iftare dočekuju sa dva sina, trogodišnjim Abdulahom i tromjesečnim Imranom.
– Svratio sam na iftar u Kiseljak, u džemat na Gromiljaku. Tokom omladinskog iftara ugledao sam Aminu i pitao mladiće ko je ona. Niko je nije poznavao, samo su mi kazali da nije iz komšiluka jer je i oni prvi put vide. Efendijinog sina sam poslao da se raspita, ali on se nije vratio sa informacijama – prepričava Armin tu ramazansku noć 2009. godine.
Nakon iftara Armin je sjeo da popije kahvu sa domaćinom Hamzom efendijom Berbićem i hafizom Nedžadom efendijom Ćemanom, Amininim ocem.
Hafizova kćerka
– Tokom sijela, prilazi efendijin sin i kaže mi: “Ona djevojka ti je hafizova kćerka.” Ja sam od stida počeo mijenjati boje jer je hafiz, Aminin babo, sjedio pored mene. Tu noć su mi govorili: “sad će ti punac vaziti”, a Amina i ja se ni upoznali nismo. Tek nakon te noći nastupila je blagodat društvenih mreža kada smo stupili u kontakt i tada mi je Facebook bio baš koristan – kazao je Armin.
Nakon četiri godine ašikovanja, na dan kada su se upoznali, 5. septembra 2013. godine ovaj par se vjenčao. A u ramazanu su dobili i sina Abdulaha.
– Oboje smo vezani za svoje porodice i vrijeme najradije provodimo sa njima, a hvala Bogu ima nas puno, pa su nam tako i ramazani najposebniji u porodičnom okruženju. Tako je bilo i ove godine, tradicionalni prvi iftar proveli smo sa mojim roditeljima, a drugu noć kod Amininih roditelja – priča pjevač.
Život mu se, kaže, nakon ženidbe puno promijenio, pa tako i ramazani.
– Kada sam bio mlađi, ramazan je bio pojam dužeg spavanja, dobre hrane i iftara, ali kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da je ramazan zapravo mjesec aktivnosti. I ovaj, kao i prethodni ramazani, nam je u potpunosti ispunjen. Ugrabili smo priliku i da nas dvoje sami iftarimo, dok meni predstoji više od 15 radnih iftara na terenu širom cijele BiH – pojašnjava Armin, te dodaje da će mu supruga Amina praviti društvo gdje joj to mogućnosti budu dozvoljavale zbog djece.
Amina nastoji pratiti Arminov tempo i najveća je podrška svom mužu.
– Ona je moja logistika, 80 posto vremena posvetila je djeci, 15 posto meni, ispeglaj, pripremi stvari u kofer, a za sebe ostavlja samo pet posto. Međutim, mi ćemo to njoj jednog dana nadoknaditi, mada i ona bolje funkcionira kada joj je gužva – naglašava Armin.
Zbog velikog broja obaveza oko djece Amina ne stiže puno vremena odvojiti za pripremu iftara.
– Moram pohvaliti Armina da bolje kuha od mene. On napravi odlično jelo od onog što ima u frižideru, dok ja radim sve po receptu. Kada pripremam iftar za prijatelje, uglavnom ih pitam šta im se jede i to im i skuham. Ali dosta vremena smo van kuće pa i nemam priliku da pripremim puno iftara – kaže Amina.
Arminov posao traži mnogo vremena i odricanja, ali, kako ističe, ne dopušta da to utječe na porodicu.
– Ne sjećam se kada sam za Bajram bio kući, ali Bog me počastio da ljepotu Bajrama provedem sa hiljadama ljudi, tako se tješim, a zna se da je najljepše sa svojim najmilijim. Ipak, način na koji ja radim, ima i pozitivnih stvari, poruke koje šaljem pjesmama, sevdalinkama i Ilahijama. A moto svega je da nema odmora na ovom svijetu, jer se ne ide odmoran pred Boga. Koliko god da se umorimo, važno je da je vrijeme iskorišteno – kaže pjevač.
Ovaj par na poseban način u vezi i sa tekijom.
– Meni su se mnoge lijepe stvari desile zahvaljujući tekiji, to je jedan način života, vjersko upotpunjenje. Ne moramo to gledatI kao tekiju, nego kao jedan jak džemat. Čovjeku treba džemat i društvo. Onaj ko se udalji od džemata je kao i ovca koja se odvoji od stada pa je vuk pojede, tako je generalno i sa čovjekom – kažu Muzaferije.
U tekiji pravim čajeve
Armin ističe da je tekija u mnogome utjecala na njegovu duhovnu nadogradnju i da mu je itekako pomogla u poslu kojim se bavi.
– Naučio sam da u ovom poslu trebam biti uporan, ali da za dunjaluk ne prodajem najvažnije stvari u životu. Dešavalo mi se da sa 20 godina imam koncert pred nekoliko hiljada ljudi i čovjeku to imponuje, međutim, kada dođem u tekiju, zaduže me da nešto očistim, daju mi da pravim čajeve i na taj način te vrate na zemlju. Poenta je u ubijanju nefsa, ega. A svako ko ima svoj džemat, zna koje je to bogatstvo – zaključuje Armin.
Oboje se slažu da se vole u ime onoga što je vječno, u ime dragog Boga i svoj život žive na taj način i zahvaljuju dragom Allahu dž. š. jer ih je počastio i hairli bračnim drugom, djecom, džematom i svim drugim bogatstvima.