Današnje Todorovo. Pleme Novogradsko. Vlastela Novogradska: Ivan Karlović i Nikola Zrinski. Kapetan Deli-Todor. Okršaji oko Todorova.
Između Kladuše i Peći nešto na strani prama istoku leži mjesto Todorovo. Kuće su u Todorovu razasute kao svuda po Krajini, a na nizkom brdu podižu se ruševine staroga grada, uz koji stoji džamija. Todoro-vački je grad jedan od najvećih u Bihaćkoj krajini i prilično je sačuvan. Pred gradom
je stajala još prije kakovih trideset godina glasovita kruška dinjača, pod koju se Turci krajišnici sakupljahu, kad bi se bunili protiv Stam-bulskej vlade ili kad bi kakva kavga nastala na hrvatskom kordunu. Kruška je sada posječena.
U Todorovu žive još i danas samo čisti muhamedovci. Ima ih u 395 kuća 2.517; svi su slobodni gospodari zemalja ; aga i kmetova u Todorovu nema. Prilike gospodarstvene i životne iste su kao u obližnjoj Kladuši i u Peći. Narod živi od težanja zemlje, od stoke i sitnoga blaga, ali je ponajviše siromašan.
Današnje mjesto Todorovo zvalo se u starije vrijeme Novigradom, a prozvano je istom u šestnaestom vijeku Novim Todorovom i kasnije samo Todorovom. Osim Novigrada u današnjem Todorovu stajao je na Krajini medju Bužimom i Vranogračem ili kod današnjega mjesta Lubarde ili kod Varoške rijeke još i drugi Novigrad, koji se spominje pod imenom Novigrada na Kostajnici ili Krupske Kostajnice. Staro svoje ime nije ni jedan od spomenutih dvaju Novigrada do današnjega dana sačuvao.
Novogradjani Todorovački bili su u staro doba poput svojih susjeda u Kreščićih slobodni obćinari, upravljajući se samostalno u svom plemenu pod zaštitom grada Krupe i knezova Babonić – Blagaja. Za svoju obranu od domaćih i stranih napadača podiglo je pleme još u davno vrieme grad, prozvavši ga Novigradom. Pod gradom je još u šestnaestom vieku bio varoš gdje su plemići na okupu stanovali. Sloboda plemića Novogradskih postradala je nakon provale turske; oni postaše sve više ovisni od grada Krupe, a vlastela Krupe držahu se u napried gospodari Novigrada i tamošnjega imanja, postavljajući u gradu kaštelane i druge službenike. Tako je naročito bivalo u Novigradu za bana Ivana Karlovića, koji je Novigradom razpolagao, kako mu je bilo drago, često u njem boravio i iz njega dopisivao sa generalom Katzianerom. Po smrti Karlovićevoj (g. 1531.) baštiniše knezovi Zrinski i krajiški Novigrad (Novigrad na granici). Ban Nikola Zrinski imao je u Novigradu svoje kaštelane i to god. 1543. Mihajla Budišića od Ilotuče, a god. 1549—1560. Mihajla Deli-Todora (,,Thwdorau), na glasu viteza. Rečeni Deli-Todor branio je Novigrad od Turaka s velikim junačtvom sve do g. 1560., kad no groznom sudbinom propade i Novigrad i njegov junački kapetan. Kao što je hrvatski general Ivan Lenković kralja Ferdinanda izviestio, Turci su g. 1560. strašno udarali na Hrvatsku. Mjeseca svibnja provalila je 3.000 jaka turska vojska četiri puta u Hrvatsku, popalivši mnoga mjesta i odvedavši tužan narod u robstvo. Na samo Duhovo (6. lipnja) navali 6.000 Turaka na Zrinskoga Novigrad (Todorovo), upale otvoreni trg pod gradom i odvedu silu božju ljudstva . Braneći trg, pogibe junački kapetan Deli-Todor. Grad se još držao, ali po nezgodi upali se u njem barut, te grad u jedan mah plane. U gradu jadno izgori 300 Hrvata, gospode i kmetova, a medju ostalim i djeca i žena Mihajla Deli-Todora imenom Jerolima, rodjena Karinčićka, koja je u prvom braku udata bila za kapetana Sigetskoga Grgura Farkašića od Krešćića. Uspomena na junačkoga kapetana Deli-Todora ostala je tako živa na hrvatskoj krajini, da je od dana opisane nesreće grad prozvan Novo Todorovo i poslije prosto samo Todorovo. Od roda kapetana Deli-Todora ostalo je ipak u Hrvatskoj potomaka, od kojih potječe plemićka hrvatska obitelj Todor ili Todorović. Još god. 1670. živio je u Zagrebu kanonik magistar Jakov Todor, a nešto kasnije u hrvatskom primorju hrvatski pisac Nikola Todorović.
Razoreni grad naši opet posjedoše i opraviše. U njem je stajalo sve do g. 1578. dvanaest momaka na krajiškoj straži. Turci Todorovo nakon g. 1635. opet zaokupe i posjednu, naselivši ga muhamedovci i krštenimi Vlasi. Ka riman-agu Todorovačkoga uhvatio je g. 1654. knez Juraj Frankopan Tržački nakon razboja kod Popovića. Za velikoga rata turskoga (od g. 1682.—1699.) bilo je Todorovo veoma nesretno. Već na početku rata g. 1682. porobi i požeže Todorovo Karlovačka i banska vojska. Tada bude više od sto Turaka ubijeno, osamdeset zasužnjeno i više od hiljadu glava stoke ugrabljeno. Poraz ovaj, dogodivši se u vrieme velike turske nesreće pod Bečem, silno uplaši krajiške Turke, a osokoli krajiške Vlahe, koji započnu očito ustajati na Turke i seliti se na kršćansku stranu. Todorovo je postradalo od hrvatskih graničara takodjer g. 1684. i g. 1685, Prve godine popali i oplieni Todorovo žumberački kapetan grof Ivan Faradeiser, a potonje godine mjeseca srpnja pohara grad i okolicu Karlovački general grof Herberstein. G. 1696. obsjeo je bio poslije osvojenja Vranograča ban Adam Bacan sa hrvatskom vojskom i Todorovo, u kojem je tada zapoviedao opet drugi Kariman-aga, poslije kapetan u Ripču. Banska vojska učinila je tada mnogo štete gradu i okolici. Kad je Svištovskim mirom g. 1791. ustupljen priedjel Cetinski Hrvatskoj, došli su u Todorovo mnogi Cetinjani, kojih potomci još i danas tamo živu.
fcb page Bosna i Hercegovina)
