Prava rijetkost danas je postala i sušidba sijena bez upotrebe poljoprivredne mehanizacije.
Ovakve slike na našim poljima lagano postaju unikatne. Gotovo da više i nema one topline koju pruža ono porodično i komšijsko zajedništvo kada se okupljalo i pristizalo u ispomoć kako bi se sa livade, što prije, otelo od nevremena i pokupilo osušeno sijeno.
Nekad su kosci zorom ranili, skupljači popodne grabili, a predveče, ili ujutro, za hlada, vrijedni domaćini do svojih staja i pojata prevozili osušeno sijeno namijenjeno za zimsku ishranu stoke.
Danas, sve te poslove, zahvaljujući poljoprivrednoj mehanizaciji, obavlja najčešće jedan član porodice, pa za one koji su odrastali u neka druga vremena, ove slike u prilogu predstavljaju nešto posebno, vrijedno, lijepo i dragocjeno.
Isčezli su ovakvi prizori poodavno, posebno prizor nabacivanja pokošene i provehle djeteline na brklje kako bi se, kako su naši stari govorili, “istegla” i bila spremna za pojatu.
Vrijedna porodica Mehe Sefića, od kojeg su i preuzete ove prekrasne fotografije, očito znade cijeniti i vrednovati prednosti i kvalitet ručno sušenog i prikupljenog sijena.
Do nove kosidbe i sušidbe.
MM
