Stare “bosanske kuće”, građevine koje karakteriše specifičan arhitektonski stil koji se stotinama godina formirao na ovim prostorima, prepuštene su zaboravu i zubu vremena.
Danas se rijetko mogu pronaći u gradskim središtima, gdje su ih zamijenili moderni stambeni ili poslovni objekti kojima dominiraju duh suvremene arhitekture i moderne funkcionalnosti. Ove nisume svjedoke prošlosti i načina života predaka moguće je susresti tek na obodima gradova ili u seoskim sredinama.
Upravo takva jedna kuća je ova u Cazinu tačnije na mjestu Gornja Koprivna.
Usamljene i tužne kao da žele ispričati neku zaboravljenu i tajanstvenu priču o davnim vremenima, kada je unutar njihovih zidova bujao život. Ako se vratimo u prošlost nekog našeg grada, mogli bismo prošetati kaldrmama duž kojih se prostiru jednospratne kuće specifične gradnje.
Prepuštene nemaru: Nekada prepoznatljivi bosanski stil u arhitekturi iščezao je pred moderno izgrađenim objektima po zapadnoevropskim uzorima. Nije tajna kako vodimo vrlo malo pažnje o vlastitoj tradiciji i graditeljskom nasljeđu, koje je sem zanemarivanja i sistematski uništavano u posljednjih nekoliko decenija, a posebno u vrijeme komunističkog sustava. Bosanski stil u graditeljstvu nastao je kao proizvod utjecaja tradicionalne arhitekture naših prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje koji su sa sobom donijeli Austrougari.
Cazin je nekad bio poznat po velikom broju “bosanskih kuća”, o čemu danas svjedoče jedino stare požutjele fotografije.
Stare “bosanske kuće” su, dijelom i zbog činjenica da se država ne slane o njima, osuđene na polagano nestajanje. O tome gdje i kako su živjeli precizno, uskoro će ostati da svjedoči tek neka požutjela fotografija iz daleke prošlosti.
